Naslovnica
PDF Ispis E-mail

Uz osam desetljeća od posvete kapelice proslavili smo Presveto Srce Isusovo:

„Odgovorimo na Božju ljubav i poziv, živimo svoju vjeru!“

Mnoštvo je župljana na svetkovinu Presvetog Srca Isusova (3. lipnja) sudjelovalo na večernjem euharistijskom slavlju uz retfalačku zavjetnu kapelicu podignutu u liporedu ispred obiteljskih kuća prije osamdeset godina, 1936. u tadašnjoj Novoj Retfali „na čast i slavu Presvetom Srcu Isusovom da nas sačuva od svakog zla“. Svetkovanje je započelo jutarnjom misom u župnoj crkvi Uzvišenja sv. Križa i nastavljeno pučkim slavljem, predvečernjom molitvom uz kapelicu (kao nekada prije izgrađene župne crkve u kojoj se svake večeri moli krunica) te je u središnje misno slavlje pobožni puk uveden procesijom djece i slavljeničkim recitalom 24 najmlađih župljana. Misu, prikazanu za štovatelje Presvetog Srca Isusovog (žive i pokojne), predvodio je i propovijedao o. Darko Rac, paroh grkokatoličke parohije sv. Luke apostola u Bačincima (Apostolski egzarhat za grkokatolike u Srbiji), a suslavili su naš župnik i župni vikar Pavo Vukovac i Ivan Stipić.

„Isusovo Srce, koje danas slavimo, ostaje nam trajni znak milosrđa koje Bog ne uskraćuje nikome, milosrđa koje je jedina naša nada i utjeha. No, ne zaboravimo još nešto iz Isusovog govora o njegovom Srcu: 'Uzmite jaram moj na sebe, učite od mene'. Da, učiti valja od njegovog Srca! Učiti živjeti, ljubiti, praštati, strpljivo podnositi jedni druge, ne uzvraćati zlim na zlo, odbaciti od sebe svaku pakost i nepravdu. Zato s pravom danas našim crkvama odzvanja molba: 'Učini srca naša po Srcu svome!'. Kako je važna ta molitva! U njoj je sadržano sve ono na što nas Isus poziva: ljubite jedni druge, slijedite me, činite kako sam vam govorio, uzmite križ svoj svaki dan, budite poput mene. To je revolucija Božje ljubavi! Živimo u svijetu sve veće zatvorenosti, otuđenosti, ljudi sve više postaju stranci jedni drugima. Neke nevolje tek nas na trenutak zbliže i povežu, neke tragedije na trenutak nas pokrenu, solidarnost nas obuzme u trenutcima kada se osjetimo uplašeni ili ugroženi, no vrlo brzo se vraćamo u stanje da 'svatko živi svoj život' ne obazirući se previše na drugoga. To je posebno vidljivo u većim sredinama gdje ljudi žive jedni pokraj drugih, a ne jedni s drugima. Pa i u našim obiteljima sve je manje zajedništva zbog čega mnogi brakovi pucaju, a obitelji se rasipaju. Životne obveze, profesionalni zahtjevi i potreba zaraditi za život čine da sve manje razgovaramo i sve se više zatvaramo svatko u sebe“, kazao je u propovijedi Rac ističući: „U Svetoj godini jubileja Božjega milosrđa pobožnost Presvetom Srcu Isusovom treba nama biti poticaj da odgovorimo na Božju ljubav i poziv i to tako da živimo svoju vjeru u svojemu životu i poslanju, vlastitoj društvenoj angažiranosti poput sv. Majke Terezije, sv. Leopolda B. Mandića ili kao bl. Alojzije Stepinac, kako bi po našoj ljubavi drugi vidjeli da jesmo pravi kršćani“.

Misno je slavlje uveličao župni zbor uz vodstvo i klavijaturnu pratnju s. Evice Sočković. Kapelicu je cvijećem uresila i ulični prostor za liturgiju pripravila skupina župljana predvođena Stjepanom i Katicom Đukić „čuvarima tradicije održavanja misa uz kapelicu“ kojima je, kao i ostalima zaslužnim za slavljenički program, zahvalio župnik Vukovac, poručujući: „Učinimo sve kako bi naša srca bila slična Isusovom srcu, a naša ljubav Božjoj ljubavi.“ Župnik je zapazio da se svetkovina slavi na otvorenom od 1995. godine (kada je kapelica obnovljena) te da tijekom mise kiša nikada nije pala pa tako ni ove godine, unatoč prijetećim oblacima, a to je, kazao je, znak Božje milosti na čemu su vjernici zahvalni.

Pok. Hermina Lanz do prije tri godine poticala je pobožnosti uz kapelicu te ju hvalevrijedno uspješno nastavlja recitalima Blanka Kundakčić koja je recital napisala i s djecom pripravila za izvedbu. „Prije 20 godina, kao jedanaestogodišnjakinja sam prvi puta recitirala pred kapelicom, a od moje srednje škole s tetom Minom (Herminom) sam zajedno uvježbavala djecu, dok je ona mogla dolaziti, a kasnije je ona pisala recitacije i ja sam organizirala probe desetak godina. Već treću godinu sama pišem sve recitacije, a ove je godine i Anamarija Reba napisala jednu“, otkrila je Kundakčić. Recital su izveli: Ivona Zeko, Luna Kiš, Anamarija Reba, Anja Nenadović, Marta Đukić, Hana Kaladić, Nadja Berišić, Hana Miočević Bokun, Eva Vuković, Sara Vuković, Lana Jurić, Andrea Ljubo, Mateja Jelošek, Monika Jelošek, Laura Lovrić, Iva Matišić, Matej Buljan, Katarina Galinac, Lorena Turčan, Vida Matić, Klara Matić, Marija Vuković, Lucija Berišić i Laura Vuković. Naposljetku slavlja djeca su buketima cvijeća darivala svećenike, a svetkovanje je završeno blagoslovom i radosnim zajedničkim pjevanjem.

Tekst i fotografije: Nevenka Špoljarić

 

RECITAL

Sve što je Božja ruka stvorila
neprocjenjive je ljepote,
sve što okom vidimo
to su tragovi Božje dobrote,
potezi su to umjetnika bez granice:
u Slavoniji zlatnoj to su žitna polja i plodonosne oranice
i grad Osijek u kojem živimo,
krasi Drava, zeleni parkovi i konkatedrala kojoj se divimo,
a Retfala naša, posebno mi je draga
jer se tu, osim crkve naše, nalazi i kapelica mala.
Nju su vjernici sagradili prije osamdeset ljeta
kako bi pokazali da im je njihova katolička vjera sveta.
Presveto Srce Isusovo danas se slavi
i božanska ljubav što izvire iz njega na sva usta hvali!

Ono što sada pod svetom misom slijedi
slavljenje je Euharistije koje nikad' ne blijedi.
To su živi znaci vjere svete
koju i ja u sebi nosim, iako sam još malo dijete!

Kada bismo trebali nabrojati tko je sve pridonio
da spomen kapelice živi među nama,
težak bi to zadatak bio
i sigurno bi se neko ime propustilo.
Ne želimo nikoga izostaviti da mu ne kažemo hvala,
iako ga danas nema među nama.
Mnogi su se štovatelji vezali za nju u svome životu
kako bi i mi danas častili njezinu ljepotu,
ali ne ljepotu izvanjskog sjaja,
nego ovu snagu vjere koja sve nas danas ponovno spaja.

Nije molitva samo za bake stare
koje imaju vremena da zrnca krunice u ruci broje
ili za majke koje mole za zdravlje i zaštitu obitelji svoje,
nego je i za tebe i za mene da kažemo Isusu hvala
što nam daje ljubav mame i tate i što smo njihova sunca mala.

Često žurimo i dok tako kroz život jurimo
ponekad zaboravimo da nam je Isus jako važan,
a znak križa dovoljno je snažan
da bude vidljivi znak vjere naše.
Zato ću se ja, kad ulicom svojom prođem,
uvijek prekrižiti kad pred kapelicu dođem.

Srce znači ljubav, a ljubav je toplina,

topao je prijateljski stisak ruke,

a lijepa riječ kao lijek koji ublažava sve muke.
Presveto Srce Isusovo je sve to i puno više,
iz njega Božja ljubav uvijek se širi
i sve ljude zbližava i miri.

O Isuse, ljubavi čista
želim ti reći da zbog tebe sunce blista!
O Isuse, ja Tebe volim
i rado se prije spavanja za svoju obitelj molim.

Isus je moja ljubav i sreća
ne postoji milost od njegove veća,
on ode na križ za nas
jer on ljubi mene i vas,
on kao da mi govori: 'Dijete moje moli'
jer on svakog od nas jako voli.

Isus može ispuniti svaki san
samo se treba moliti njemu svaki dan!
U našu crkvu na misu svetu rado idem i ja
jer želim imati zaštitu dragog Isusa.

Majka Božja žalosne tješi
i zagovara kod Boga da se svaki problem rješi.
Majčica nebeska šalje snagu s neba,
samo uvijek u snagu molitve vjerovati treba!

Kada sunce sja, sretna sam i ja!
Ja se tada od srca smijem
i svoju sreću ne krijem.

Mir treba narodima gdje rat vlada
i gdje je potrebno iskorijeniti mržnju odmah sada.
Nisu samo narodni u patnji željni slobode,
nego i srca koja su puna tjeskobe.
I njima mir treba
koji šalje Duh Sveti s neba.
Da se iskorijeni mržnja, puno ruku treba sklopiti
i duša u molitvu stopiti.

Danas se ljudi slabo druže
i sve rjeđe si ruku pruže.
Prije o9samdeset godina, kad' ni televizora bilo nije,
razgovaralo se, molilo i pjevalo i svi su bili bliskiji prije.
Ne vidimo više u očima bližnjega sjaj,
toplinu riječi i zvonki osmijeh taj.
Mnogo toga vrijeme mijenja,
ali uvijek ostaje ista Kristova ruka pomirenja
koja sve ljude s Bogom spaja
te prava prijateljstva nikada ne razdvaja.
Nepravda stanuje u svačijem životu,
ona ranjava dušu i budi sumnju u ljudsku dobrotu.
Isus je nepravdu svojim križem pobijedio
i put kojim trebamo ići odredio,
da strpljivo i ponizno podnosimo sve što život pred nas stavi
i budemo Isusovi apostoli pravi.

Za proslavu kapelice tvoju
obukla sam najljepšu haljinu svoju.
Za rođendanski poklon donijela sam čisto srce malo
u koje je puno ljubavi prema Isusu stalo.

Kao što sol hrani okus daje
tako je i ljubav poseban začin od kojeg život duže traje.
Ljubav će Bog uvijek s neba slati
i svaki koji ju primi mora ju bližnjemu svome dati!

Isuse, ja želim veliki dječak biti
I svaki dan se igrati i smijati.
Čuvaj me, dok bicikl vozim
i torbu punu knjiga na leđima nosim.

Za mene se moja mama pred kapelicom molila
i prije nego što sam došla na svijet ona me voljela.
Obitelj je dom koji srce ima
i želim taj Božji blagoslov u životu svima!

Bog je mnoge talente ljudima dao, pjevačima da lijepo pjevati znaju,
učiteljima da u školi djeci nova znanja daju,
svećenicima da šire Božju ljubav i vjeru,
Svetom Ocu papi Franji, mudrost da vodi Katoličku Crkvu u smjeru pravom.
I mene će Duh Sveti svojim darovima nagraditi,
a do svete krizme moram svoju vjeru strpljivo graditi.

Pobrinuo se, dragi Bog, da ne budem sama
i da imam anđela svog.
To je seka moja draga
koja je uvijek prema meni brižna i blaga.

Kada misliš da sve ide dobro na putu tvome,
reci dragom Bogu hvala za tu milost u životu svome.
A kada težak križ tvoj postane,
neka i dalje zahvalnost i nada u tebi ostane.

Svećenici, dragi!
Ovaj dan ne bi tako svečan bio
da niste i vi njegov dio.
Da nema Presvetog Srca Isusova i svećenika vas
ne bi bilo ni okupljenih ovdje, svih nas.

Budite uvijek Kristova sjena
koju mi pratimo do zadnjega trena.
U životu trebamo oslonce prave,
a vi ste promicatelji njegove riječi koje dušu hrane.

Od vas tražimo blagoslov koji zaštitu daje
da naš put u vjeri kroz cijeli tjedan traje,
a štiti nas on i godine cijele
jer svake se godine okupljamo ovdje zbog hostije bijele.

Molit će za vas svi okupljeni danas ovdje
da zdravlja i mira Božjeg imate uvijek u srcu svom.
Blagdan Presvetog Srca Isusova neka nas okuplja i dalje
da još puno godina slavimo ovdje svečano misno slavlje!

 
PDF Ispis E-mail

SUDJELUJMO U VELIKOM JUBILEJSKOM HODOČAŠĆU OSJEČKIH DEKANATA U ĐAKOVAČKU KATEDRALU!

U godini Jubileja milosrđa posebno su istaknuta hodočašća svih naših župa u katedralu, đakovačku prvostolnicu sv. Petra, koja u 2016. godini ujedno obilježava 150. obljetnicu početka gradnje. U tu svrhu predviđena su dekanatska hodočašća uključujući Osječki zapadni i istočni dekanat. Naša župa Uzvišenja sv. Križa pripada Osječkom zapadnom dekanatu i zajedno sa župama Osječkog istočnog dekanata hodočastit ćemo u Đakovo 5. lipnja 2016. godine.

Dana 5. lipnja 2016. godine želimo biti hodočasnici u našu prvostolnu crkvu sv. Petra u Đakovu. Idemo na jubilejsko hodočašće – proći kroz Vrata milosrđa - sa stvarnošću svoga nestalnoga zemaljskoga života, kao pojedinci i zajednica Crkve u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, mi vjernici iz dvaju dekanata, Osječkog istočnog i zapadnog dekanata, s pouzdanjem u Očevo milosrdno srce, koje se najviše očituje u njegovu Sinu Isusu Kristu, Dobrom Pastiru. Želimo biti ponizni molitelji, prosci Očeva milosrđa toliko potrebnoga za sve nas i naš Osijek. Euharistijsko slavlje će predvoditi nadbiskup đakovačko-osječki mons. dr. Đuro Hranić uz koncelebraciju svećenika naših dekanata. Misno slavlje počinje u katedrali u 15 sati. Župnik Pavo Vukovac poziva sve vjernike na sudjelovanje u zajedničkom jubilejskom hodočašću! Prijavljuje se u župnom uredu, a cijena autobusnog prijevoza iznosi 20 kuna. Preporučuje se zajednički prijevoz, a ne osobnim vozilima.

U središtu hodočasničkoga slavlja u katedrali bit će svečana euharistija koju će s prezbiterijem dekanata predvoditi nadbiskup. Đakovačko-osječka nadbiskupija preporučuje: „Neka se u dekanatima neposredno prije hodočašća obilježi 'jubilejski tjedan', ispunjen sadržajima priprave za hodočasničko jubilejsko slavlje u katedrali u nadolazeću nedjelju poslije podne. U župama dekanata u kojemu se slavi jubilejski tjedan i hodočašće u katedralu neka se u to vrijeme ne planiraju slavlja krizmi i prvih pričesti. U nedjeljni hodočasnički dan neka se otkažu sva večernja euharistijska slavlja i neka se ne slave ni u župnim ni u redovničkim crkvama.“

Odazovimo se zajedničkoj proslavi u izvanrednoj svetoh godini Jubileja Božjega milosrđa! Do sredine svibnja 2016. u Đakovo su hodočastili: Drenovački dekanat (8.svibnja) s više od tisuću i dvjesto vjernika, Županjski dekanat (10. travnja) s više od dvije tisuće vjernika, Baranjski dekanat (6.ožujka) s osam stotina hodočasnika, Čepinski dekanat (24.travnja) s tisuću vjernika, Slavonskobrodski dekanat (28.veljače) s približno dvije tisuće hodočasnika...

Pripravila: N.Špoljarić

 

Papino pismo o jubilejskom oprostu u Svetoj godini milosrđa

„Želim da jubilejski oprost dopre do sviju kao istinsko iskustvo Božjeg milosrđa“, ističe Papa. Od velike je važnosti Papina odluka da podijeli svećenicima ovlast odrješivanja od grijeha pobačaja za one koji su pobačaj počinili i skrušena srca traže oproštenje. Usto, papa Franjo, u znak hoda koji ima za cilj "povratiti puno jedinstvo" s lefebverovcima, odredio je da "svi oni koji tijekom Svete godine milosrđa pristupe sakramentu pomirenja kod nekog od svećenika Bratstva svetog Pija X. primit će valjano i dopušteno odrješenje svojih grijeha", jer, piše Papa, ova jubilejska godina milosrđa nikoga ne isključuje.

Papina je želja, kako ističe na početku poruke, da "Jubilej bude živo iskustvo Očeve blizine, malne opipljivi dodir njegove nježnosti, da vjera svakog vjernika ojača te tako svjedočanstvo postane sve učinkovitije".

Želim da jubilejski oprost dopre do sviju, kao istinsko iskustvo Božjeg milosrđa, koji dolazi u susret svakoj osobi licem Oca koji prihvaća i oprašta, zaboravljajući potpuno počinjeni grijeh. Da bi doživjeli i zadobili oprost, vjernici su pozvani poduzeti kratko hodočašće prema Svetim vratima, otvorenim u svakoj katedrali ili u crkvama koje odrede dijecezanski biskupi, kao i na četirima papinskim bazilikama u Rimu, kao znak duboke želje za istinskim obraćenjem. Isto tako, Papa određuje da se oprost može zadobiti u svetištima u kojima su otvorena Vrata milosrđa kao i u crkvama koje se tradicionalno priznaje jubilejskima. Važno je, objasnio je Papa, da to bude povezano, prije svega, sa sakramentom pomirenja i slavljenjem svete euharistije te popraćeno ispoviješću vjere i molitvom za Papu i nakane koje nosi u svom srcu za dobro Crkve i čitavog svijeta.

Papa misli i na one koji, iz različitih razloga, neće moći pohoditi Sveta vrata, a to su u prvom redu bolesni i stariji i samci. Za njih, ističe Sveti Otac, će biti od velike pomoći da žive svoju bolest i patnju kao iskustvo bliskosti s Gospodinom, koji u otajstvu svoje muke, smrti i uskrsnuća pokazuje glavni put koji daje smisao patnji i samoći. Živjeti s vjerom i radosnom nadom taj trenutak kušnje, primajući pričest ili sudjelujući na misi i zajedničkoj molitvi, također posredstvom raznih sredstava društvene komunikacije, za njih će predstavljati način dobivanja jubilarnog oprosta.

Papa misli i na zatvorenike te ističe kako je Jubilej oduvijek predstavljalo priliku za veliku amnestiju kojom su obuhvaćeni oni koji su, unatoč tome što su zaslužili kaznu, postali svjesni nepravde koju su počinili i iskreno se žele ponovno uključiti u društvo i pružiti mu svoj častan doprinos. Neka sve njih dotakne na opipljiv način milosrđe Oca koji želi biti blizu onima kojima je njegovo oproštenje najpotrebnije, piše Papa ističući kako oni mogu zadobiti oprost u zatvorskim kapelama. Neka svaki prelazak praga ćelije, mislima i molitvama upravljenim Ocu, za njih bude prolazak kroz Sveta vrata, jer Božje milosrđe, koje može preobraziti srca, također je u stanju preobraziti rešetke u iskustvo slobode, piše Papa.

Podsjećajući kako je od Crkve zatražio da u toj jubilejskoj godini ponovno otkrije bogatstvo duhovnih i tjelesnih djela milosrđa, Papa u svome pismu određuje da svaki put kada vjernici osobno učine jedno ili više tih djela zadobivaju potpuni jubilejski oprost, plod samog događaja koji se slavi i živi u vjeri, nadi i ljubavi.

Jubilejski oprost može se zadobiti i za pokojnika. Uz njih nas, podsjeća Papa, veže svjedočanstvo vjere i ljubavi koje su nam namrli. Kao što ih se spominjemo u euharistijskom slavlju, tako možemo, u velikom otajstvu općinstva svetih, moliti za njih, da ih Očevo milosrdno lice oslobodi svih natruha grijeha i snažno prigrli sebi u vječnom blaženstvu.

Jedan od ozbiljnih problema našeg doba zasigurno predstavlja drukčiji odnos prema životu, piše u nastavku Papa. Rašireni i neosjetljivi mentalitet doveo je do gubitka odgovarajuće osobne i socijalne osjetljivosti za prihvaćanje novog života. Tragediju pobačaju neki su doživjeli s površnom sviješću, kao da nisu svjesni teškoga zla koje takav čin sa sobom nosi. No, s druge strane, mnogo je onih koji to doživljavaju kao poraz ali smatraju da nemaju drugog izbora. Tu mislim, posebice, na sve žene koje su počinile pobačaj. Dobro su mi poznate uvjetovanosti koje su ih dovele do te odluke. Znam da je to egzistencijalna i moralna drama. Upoznao sam tolike žene koje nose u svom srcu ožiljak zbog te teške i bolne odluku. Ono što se dogodilo je duboko nepravedno; ipak, jedino shvaćanje istine o tome omogućuje pojedincu da ne izgubi nadu. Božje oproštenje ne može se uskratiti onome koji se pokajao, poglavito kada ta osoba pristupa sakramentu ispovijedi iskrena srca kako bi zadobila pomirenje s Ocem. To je jedan od razloga zbog kojeg je Papa odlučio, bez obzira na eventualne suprotne odredbe, svim svećenicima za jubilejsku godinu podijeliti ovlast odrješenja od grijeha pobačaja za one koji su taj grijeh počinili i koji skrušena srca traže za nj oproštenje. Neka svećenici u ispunjavanju te velike zadaće združe riječi iskrene dobrodošlice s razmišljanjem koje će osobi pomoći shvatiti ozbiljnost počinjenoga grijeha, te joj pokažu put istinskog obraćenja kako bi shvatila pravo i velikodušno oproštenje Oca koji sve obnavlja svojom prisutnošću.

Na kraju Papa se obraća onim vjernicima koji se iz različitih razloga odluče pohoditi crkve u kojima svoju službu vrše svećenici Bratstva svetog Pija X. Ova jubilejska godina milosrđa ne isključuje nikoga. Neki od subraće biskupa iz raznih krajeva su mi govorili o njihovo dobroj vjeri i sakramentalnoj praksi, povezanoj s nelagodom zbog teške situacije s pastoralnog gledišta. Nadam se da će se u bliskoj budućnosti naći rješenja za obnovu punog jedinstva sa svećenicima i poglavarima Bratstva. U međuvremenu, potaknut potrebom da se odgovori na dobrobit tih vjernika, svojom osobnom odlukom, određujem da oni koji tijekom Svete godine milosrđa pristupe sakramentu pomirenja kod nekog od svećenika Bratstva svetog Pija X. dopušteno prime valjani oprost svojih grijeha, piše Papa.

Na kraju pisma Papa pripravu toga izvanrednog jubileja povjerava zagovoru Majci Milosrđa.

IKA/Vatikan

 
PDF Ispis E-mail

Proslavili smo Majčin dan

"Za tvoj dan mila Mama/kažem ti veliko Hvala, za svaku riječ, osmijeh i dodir/koji si meni dala", čulo se u pjesmi Mojoj mami koju su u okviru tradicionalnog programa na Majčin dan (8. svibnja) izvele naše župljanke. Svečana proslava priređena je na kraju svih nedjeljnjih miesnih slavlja kada su recitalom i pjevanjem pjesama izvoditeljice programa čestitale Majčin dan majkama i bakama. Program su izvele: Ivona Kovač, Ana Rakitić (ujedno je i svirala orgulje), Katarina Konjević, Klara Matić, Ana Sablić, Iva Boršoš, Katarina Sablić, Lucija Berišić, Vida Matić, Katarina Galinec i Petra Validžić. S. Evica Sočković, naša zborovoditeljica i orguljašica, uvježbala je djecu za nastup i na orguljama pratila pjevanje pjesama. Župnik Pavo Vukovac čestitao je župljankama Majčin dan zahvalivši Bogu za majke i bake u župi, za odgovorno roditeljstvo i potaknuo je djecu svih uzrasta na ljubav prema roditeljima i činjenje dobra starijima. Birane riječi upućene majkama kroz pjevanje i recital ganule su srca brojnih vjernika koji su djecu i s. Evicu nagradili pljeskom.

Tekst: N.Špoljarić

Fotografije: Z.Kalazić

 
PDF Ispis E-mail

Slavlje sakramenta potvrde sa nadbiskupom Hranićem:

Primate sedam darova Duha Svetoga da biste ostali vjerni Isusu i Pismima, postojani u vjeri, bili hrabri i svoji, čuvali svoj kršćanski identitet te da biste mogli biti Isusovi svjedoci!

Uoči treće vazmene nedjelje, 9. travnja naša župa ugostila je đakovačko-osječkoga nadbiskupa i metropolita mons. dr. Đuru Hranića koji je podijelio krizmanicima sakrament potvrde i predvodio u župnoj crkvi svečano euharistijsko slavlje u 10.30 sati. Na početku slavlja sakramenta potvrde župnik Pavo Vukovac izrazio je srdačnu dobrodošlicu krizmatelju Hraniću i tajniku Nadbiskupskog ordinarijata Pavlu Mikulčiću.

Naša župa posebno je počašćena osobnim nadbiskupovim dolaskom, što je iznimno razveselilo 139 krizmanika, članove njihovih obitelji i župljane. Naime, poznato je kako u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji biskupi, redoviti djelitelji sakramenta potvrde, nisu u mogućnosti predvoditi sva krizmena slavlja, kojih ove godine ima sveukupno 110 diljem Nadbiskupije, a počela su 3. travnja i traju do 17. srpnja 2016. godine. Slavlje je u našoj župnoj crkvi pjesmom uveličao župni zbor uz ravnanje s. Evice Sočković, a misu su suslavili: Pavo Vukovac, Pavao Mikulčić i župni vikar Ivan Stipić.

Homilija nadbiskupa Đure Hranića s porukama krizmanicima

- Uskrsli Krist, dragi krizmanici, roditelji i kumovi, rodbino i prijatelji, braćo i sestre, draga braćo svećenici i časne sestre, dolazi u ovom slavlju i među nas. Otvara nam pamet da razumijemo pisma. Poziva nas da mu budemo svjedoci i daruje nam svojega Svetoga Duha, uvodno je kazao Hranić te na početku ovoga euharistijskoga i krizmenoga slavlja pozvao vjernike na pokajnički čin.

"Jeste li uočili kako Evanđelje govoreći o uskrsnuću svoju pažnju ne usredotočuje na ono što se dogodilo mrtvom Isusu, nego na ono što se događalo s apostolima? Kao da je evanđeliste više zanimalo kako je uskrsnuće djelovalo i kako je ono mijenjalo apostole. Kao da su ih više zanimali učinci i značenje Kristova uskrsnuća za život zajednice. Opisuju promjenu koja se po Isusovu uskrsnuću dogodila i koja se događa u ljudima. Ta promjena stoji i u središtu pozornosti današnjih liturgijskih čitanja. Za uočiti su tri koraka, tri stupnja u promjeni kod Isusovih apostola: Kad uskrsli Isus dolazi k učenicima oni se čudom čude i ne vjeruju; Potom im on otvara pamet da razumiju Pisma; I napokon im obećava i šalje Silu odozgor da bi mu postali svjedoci - da budu svjedoci njegova uskrsnuća od mrtvih... Dragi krizmanici, vi ste sada u dobi kad od djece postajete odrasli ljudi. Čudom se čudite i ništa ne vjerujete. U životnom ste razdoblju u kojem se napuštaju dječja shvaćanja i postaje se zrela osoba. U fazi ste oblikovanja svoga vlastitog identiteta kad se sve stavlja u pitanje, kad se doista čudom čudite kako stariji (a među njima i Vaši roditelji) razmišljaju, kako to životne stavove, misli i poglede imaju; što to od Vas očekuju, što mi u Crkvi učimo i govorimo. To dovodite u pitanje, tome se ponekad i smijete, čudom se čudite i ne vjerujete. Prihvaćate samo ono u što vi sami postajete uvjereni; ono što je za vas sigurno i uvjerljivo. U životnom ste razdoblju kad i vaša dječja vjera prerasta u zrelu i osobnu vjeru: te više ne možete i ne želite vjerovati samo zato što Vam drugi govore, nego imate potrebu i vi osobno se uvjeriti, opipati i iskusiti – baš kao učenici u susretu s uskrslim Isusom – doći do uvjerenja da uskrsli Isus nije samo priviđenje ili plod halucinacije ili mašte, nego da je stvaran. Imate potrebu opipati, vidjeti, doživjeti, iskusiti. K tome i mi stariji, nismo baš uvijek vjerodostojni. I kako odrastate, vi to sve više primjećujete. Zato Isus dolazi među svoje učenike. Dolazi da im otvori pamet i protumači Pisma, da im razbistri sumnje, da ga opipaju i da se uvjere da je on Bog živ. A učenici su zajedno. Okupljeni su unatoč vlastitim sumnjama i pitanjima. Sumnjajući, zajednički postavljaju pitanja i traže odgovore. I dok su tako zajedno među njih dolazi uskrsli Isus i kaže im: 'Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte moje ruke i noge. Ta ja sam!' Pruža im mogućnost da ga mogu vidjeti i opipati. Pred njima jede ribu da se uvjere da pred njima nije tek neka utvara ili duh. No, iako su ga mogli vidjeti i opipati, iako pred njima jede da im pokaže da nije u pitanju neko njihovo priviđenje, to još uvijek nije dosta: bilo je potrebno da im otvori pamet, tumačeći im Pisma. Do vjere se ne dolazi pipajući i gledajući čudesa, niti trčeći za čudesima i čudesnim ukazanjima, nego se pamet otvara tumačeći Pisma. Ovo ne znači da je "vidjeti" i "pipati" nevažno, nego pokazuje samo to da vidljivi znakovi ne rađaju nužno vjeru, da je za vjeru važna povezanost s crkvenom zajednicom i da se do vjere dolazi tumačenjem Pisama. Ne budete li dragi krizmenici, ostali u crkvenoj zajednici i s njom povezani, ne budete li se nastavljali okupljati na tumačenje Pisama da Vam se otvori pamet, prijeti opasnost da Vam sumnje obuzmu srce i da izgubite ne samo vjeru u Boga, nego i povjerenje u ljude. Nije li to i Vaše iskustvo, dragi roditelji i kumovi: da udaljeni od crkvene zajednice počinjete sumnjati ima li smisla ostati čestit, dobar, pošten, iskren, čistih ruku i čista obraza? Vidite da biti dobar i pošten koji puta znači biti lud, iskorišten, ismijan... I počinjete podlijegati napasti da popustite. Nemirna savjest nam ne dopušta ići na sakramente, nelagodno nam je ići na ispovijed, a i teško je koji puta promijeniti smjer kretanja, zao put kojim smo pošli i izvući se iz nečega u što smo se upustili. I što se duže nismo ispovjedili to je teže doći i kleknuti. I što dalje to teže.... Tada se, poslije gorkih iskustava pitamo: "Gdje mi je bila pamet?!" Kako sam mogao to i to!? Kako mi je mogao ili mogla učiniti to i to!? A pamet je bila zatvorena i sputana, jer smo zanemarili Crkvu i tumačenje Pisama, jer nismo dopuštali da nam Isus otvori pamet, da nas pouči Sveto Pismo. Nismo dolazili na susrete s ostalim apostolima, s ostalim vjernicima, bili smo sami sebi dosta.

Dragi krizmanici, ne budete li ostali povezani s crkvenom zajednicom, ponude i izazovi ovoga svijeta, ponuda drugačije ljestvice vrednota, egoizam, pohlepa, materijalni interesi, prijevare onih koji će Vam obećavati sreću (a kojima je u pitanju samo njihov vlastiti interes), prevaranti koji će vam nuditi ljubav i uvjeravati Vas kako im je stalo do Vas, a koji će Vas prevariti i razočarati – poljuljat će Vaše povjerenje u Boga i shrvat će vas. Toliko puta smo se svi sreli s čavlima u ranama drugih ljudi, u njihovim rukama i nogama jer su ih drugi prevarili, iskoristili, ismijali i pribili na križ. Ne dopustite, dragi krizmanici sebi niti vi roditelji svojoj djeci da im srce ispune razočaranje, gorčina, nezadovoljstvo, apatija, nepovjerenje i nevjera. Slušanje Pisama, kateheza i sakramenti, povezanost s crkvenom zajednicom važni su za život svakog pojedinca. Pokazujte to, dragi roditelji, primjerom svojoj djeci.

No, ako i razumijemo Pisma, potrebna nam je Sila odozgor. Povodljivi smo. Slabi smo. Nemamo hrabrosti biti postojani i svoji. Hoćemo biti kao i svi drugi. Nemamo hrabrosti plivati protiv struje, biti drukčiji od drugih. Zato se lako udaljimo od Svetoga Pisma, napuštamo Isusovu logiku i pamet. I da bismo ostali vjerni Pismu, pameti koju primamo od Boga, potrebna nam je Sila odozgor; potrebni su nam svjetlo i snaga Duha Svetoga.

Dragi krizmanici, danas se na Vas spušta Duh Sveti, Sila odozgor. Primate njegovih sedam darova (mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji) da biste ostali vjerni Isusu i Pismima, postojani u onome u čemu ste poučeni, da biste imali hrabrosti i snage plivati i protiv struje, da biste bili svoji, da biste čuvali svoj kršćanski identitet te da biste mogli biti Isusovi svjedoci.

Dragi roditelji i kumovi, što ova naša draga mladost može pročitati u Vašim životima. Jeste li im svjedoci?

Dragi krizmanici, ako roditelji i kumovi zakažu, Vi ste od danas pozvani – ako je potrebno - biti i njima svjedoci.

Obnovimo zato sada svi svoje krsno zajedništvo s Isusom, i molimo ga da na nas izlije Silu odozgor: svoga Svetoga Duha i njegove milosne darove."

Priredila: Nevenka Špoljarić

Fotografije: Zorislav Kalazić

 
<< Početak < « 1 2 3 4 5 » > Kraj >>

Stranica 1 od 5