Ned11Kol2019

Kolumbijac Marino Restrepo svjedočio o svom obraćenju i življenju vjere

Poslije večernjeg nedjeljnog euharistijskog slavlja, 11. kolovoza, koje je u zajedništvu s vjernicima predvodio župni vikar Božidar Nađ, naša je župa ugostila Kolumbijca Marina Restrepa koji je dojmljivo svjedočio o svojemu obraćenju, odricanju od sebe i zavodljivosti ponuda „novoga doba“, zajedničkom putu sa Isusom i evangelizacijskom poslanju te istinskom, beskompromisnom življenju katoličke vjere, ali i o važnosti odgoja u obitelji na putu svetosti.

“Jedini put u Nebo jest put da budemo poslušni i vjerni katolici koji poštuju sakramente, slušaju svoje svećenike, žive od Euharistije. Mi, katolici smo euharistijske posude. Bog spašava moju dušu po Euharistiji... Katolik treba biti čovjek molitve, darežljiva srca, osoba koja zna da je Isus Gospodin i ima osobni odnos s Isusovom Majkom... Volio bih da duboku u srcu razumijete koliko je život kratak i da budete sigurni kako je vrlo važno biti dobro pripremljen za Gospodina jer ne znamo koliko je još vremena ostalo. Znate da postoji vječni život i nemojte dopustiti da protratite sve svoje darovane vam milosti. Bog vas je odabrao da budete katolici, Bog vas ljubi i želi da dođete u njegovo Kraljevstvo, u kuću u kojoj ima stanova za vas, ako želite živjeti čistoću. Imajte srce koje ima milosrđe prema bližnjemu“, kazao je Restrepo sabranima, župljanima i svima iz župa osječkih i čepinskog dekanata koji su slušali obraćeničko svjedočenje katoličkoga misionara, bivšeg glazbenika i hollywoodskog glumca. Svjedočki pohod u tridesetak župnih zajednica u Hrvatskoj te dvije u Bosni i Hercegovini Restrepo je započeo 14. srpnja u Boljunu u Istri u crkvi Gospe Karmelske i pohod završava 14. kolovoza susretom u Sisku poslije večernje mise u crkvi Pohoda BDM. Naša je retfalačka župa 27. u Hrvatskoj, ujedno prva u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji koja je ugostila Restrepa, autora 11 knjiga (završava najnoviju „Umijeće življenja“), te je poslije pohodio Našice i Đakovo (12. i 13. kolovoz) govoreći o duhovnim temama kroz obraćenički životopis.

Restrepo je pripovijedao o svom životu i  udaljenosti od Boga, nepoznavanju riječi milost kada su ga pobunjenici pokreta u Kolumbiji oteli i zarobili oko ponoći na Badnju večer 1997. godine te odveli u mučeničko zatočeništvo u prašumi Anda tijekom kojega je doživio mistično iskustvo susreta sa svetim, stekao uvid življenja u smrtnomu grijehu 33 godine i, kako je razložio, da je tada umro bio bi u paklu. Kazao je kako je u trpljenju zatočeničkih muka svakoga dana molio Gospodina da ne umre bez sakramenta ispovijedi i dogodilo se „čudo“ milosnog spašavanja (o kojemu je potanko pripovijedao), slušanju Božjega glasa i spoznaji Božjega plana s njim, događaju prosvjetljenja savjesti, oslobađanja i novoga života u Isusu Kristu, sebedarnoj predanosti Katoličkoj Crkvi i na tom putu misionarskoga, laičkoga evangeliziranja svoje je poslanje oživotvorio u apostolatu „Hodočasnici ljubavi“ (Pelegrinos del Amor) u tridesetak zemalja. Među vrjednotama o kojima Restrepo razmatra u svjedočenjima, piše u knjigama te je svjedočio po prvi put u Osijeku jesu: važnost svetih sakramenata u životu katolika, življenje vjere u krilu Majke Crkve u poniznosti i ljubavi, čuvanje Božjih temelja u obitelji i duhovni sklad, pronicanje u Božju riječ i molitva u svednevici nasuprot uništavajućim izazovima „novoga doba“.

“Premda sam u zatočeništvu pretrpio mnoge fizičke i psihičke torture, sve sam to uspio preživjeti samo zato što sam se brinuo za spasenje svoje duše. Šest mjeseci poslije otmice, došla su šestorica gerilaca i rekla da idem s njima. Bila je noć… Kad smo došli do neke ceste rekli su mi da idem ravno i da se ne okrećem. Bio mi je to najduži hod u životu. Bio sam siguran da će me ustrijeliti”, rekao je Restrepo u snažnom svjedočenju obraćenja dodajući: „Svaki korak bio je poput vječnosti, ali oni su me jednostavno ostavili na toj cesti. Dugo sam hodao. Pojavio se stari autobus i odvezao me iz prašume. Došao sam svojim sestrama i otišao na ispovijed svećeniku franjevcu. Kada mi je svećenik dao odrješenje znao sam da se događa nešto doista veliko. Bilo je to najveće oslobođenje moga života! Bilo mi je važno što sam se oslobodio od gerilaca, ali prava sloboda koju sam tražio i želio bila je oslobođenje od Sotone. Znao sam da sam bio zatočenik zloga zbog svojih grijeha. Vratio sam se Crkvi i počeo mijenjati svoj život”, ispričao je o svojemu iskustvu i susretu sa Gospodinom o kojemu dvije godine nikome nije kazivao, a potom je na misi na Cvjetnicu doživio još jedno mistično iskustvo s Isusom koje ga je potaknulo da dan-danas hodočasti po svijetu i svjedoči te je do sada pohodio 120 zemalja i od 2003. godine bio devet puta u Hrvatskoj te se nada da će ovamo vratiti dogodine u listopadu.

Marinu Restrepu u našoj su župi, predvođenoj Ivicom Martićem, domaćini bili župni vikar Božidar Nađ i župna Molitvena zajednica Svete obitelji s voditeljem Ivanom Džankom, koji su istaknuli dragocjenost svjedočenja s nakanom (nove) evangelizacije, poglavito obitelji te su Kolumbijca slušale tri generacije vjernika. Susretu je pribivala prevoditeljica Nedjeljka Batinić, prof., urednica Nakladničke kuće „Benedikta“ koja je 2018. objavila, među inim, Restrepovu knjigu „Iz tame u svjetlost“ sa sadržajem obraćeničkog svjedočenja Božje ljubavi, te Diana Castilla, voditeljica Misije za mlade iz Bogote u Kolumbiji. Tijekom susreta u župnom uredu, upitan kako vidi Katoličku Crkvu u Hrvatskoj, Restrepo je odgovorio da u većini gradova, odnosno župa katolici žive katoličko zajedništvo, a svećenici su vrlo aktivni u pastoralnom radu, te uz vrlo važnu službu obitelji vidljivu po djeci i mladima u Crkvi to sve, istaknuo je, „daje život župi i hrvatska Crkva je živa Crkva, za razliku od onih u svijetu gdje katolici u crkvu dolaze, ali vjeru ne žive“. Također, Restrepo je uz nadu s kojom motri Crkvu u Hrvata, naglasio važnost beskompromisnog življenja katoličke vjere danas usred  izazova i to tako „da vjernik bude poslušan i vjeran katoličkom učenju jer, poštujemo li katoličko učenje, nikad nećemo pasti“ te će i Crkva postati svetija, a o svrsi pojedinca u Crkvi zaključio je, osvrćući se na riječi pape Benedikta XVI., „ne treba nam ljudskija Crkva već božanskija“.

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić

Više fotografija u Fotogaleriji.