Ispis
Sri14Lis2020

Katolici, dobro došli kući:
Svi smo pozvani u ljubavi nasljedovati Krista!

Četvrti župni Susret rasta u vjeri: „Katolici, dobro došli kući!“, otvoren molitvom i održan 14. listopada sa prof. dr. sc. Krešimirom Šimićem protekao je u razmatranju poziva/pozvanosti na nasljedovanje kroz evanđeoske ulomke.

„Nastavljajući ovu katehezu i nadalje je riječ o pozivu na nasljedovanje. U središtu pozornosti su dva novozavjetna, evanđeoska teksta: Mk 2, 13-14 i Mt 19, 16-22. U prvomu slučaju riječ je o Isusovu pozivu Levijeva Alfejeva, carinika, na nasljedovanje, a u drugomu o bogatom mladiću koji Isusu prilazi pitanjem: 'Koje mi je dobro činiti da imam život vječni?' Na potonjoj zgodi razjašnjava se kako se uz vršenje Božjih zapovijedi može oduprijeti Isusovu pozivu, dok se na primjeru Levijeva Alfejeva pokazuje da je sam sadržaj poziva osoba Isusa iz Nazareta, da je samo On onaj koji poziva, koji ima vlast pozvati i na čiji se poziv uopće može krenuti u nasljedovanje. Kod Carinika je riječ o jednostavnoj poslušnosti koja je urodila vjerom, odnosno nasljedovanjem Isusa, dok je kod bogatog mladića, unatoč vršenju zapovijedi, riječ o 'ispuštanju' života vječnoga, pobožnom prikrivanju pred Riječju Božjom, o nespremnosti poslušnosti koja je urodila vjerom (nespremnošću na vjeru), odnosno nasljedovanjem Isusa“, razložio je katehist te podsjetio kako biti kršćanin ne znači svojevrsno zatvoreno shvaćanje vjere 'ja i moja duša', već se, i u dokumentu Drugog vatikanskog sabora - dogmatskoj konstituciji o Crkvi Lumen gentinum (Svjetlo naroda), ukazuje se kako smo svi pozvani na svetost u Crkvi! Šimić je izlaganju približio značenje „plašt Duha bačen je na sva stvorenja“, pripominju da brojni ne razumiju dar Duha i kako je događaj Isusa iz Nazareta (u Isusu je ispunjeno vrijeme) zapravo „materija zahvaćena Duhom“, a taj Duh, koji zahvaća cjelokupnu materiju, podsjetio je Šimić, je nama bačen. Govoreći o značenju nasljedovanja Isusa Krista, katehist je naglasio kako trebamo biti „živi kršćani“, a ne pretvarati Boga u određene kalupe „to i to“, ne oponašati Boga kao uzornoga Učitelja, nego Boga trebamo ljubiti. Promišljanje je nastavljeno o slojevitosti evanđeoske rečenice „Isus ga nato pogleda, zavoli ga…“ (Mk 10, 17-27) iz koje je vidljivo da Isus ne osuđuje čak ni onoga tko neće ući u nasljedovanje, a za krštenika nasljedovatelja je bitno „imati Isusov pogled, gledati Isusovim očima, a to je moguće, ako smo Isusovi“. Nadalje, pozornost je posvećena sintagmi „dobri Učitelju“ i razgovoru između Isusa i mladića koji želi život vječni i postavlja lažno pitanje jer se želi prikriti, ali ne želi nasljedovati Isusa, sučiti se sa samim sobom, ostaviti sve i poći za Isusom, živjeti od Riječi Božje. Sadržaj nasljedovanja je sama osoba. U drugoj situaciji nasljedovanja Šimić je približio povijesni kontekst djelovanja omraženih carinika i osobu Carinika koja je na poziv nasljedovanja ustala i pošla za Isusom, Isusom iznad pisanih zakona. „Carinik je osjetio da ga netko voli, a da to nije ničim zaslužio. Ustaje, nema pobožnosti, i kreće za Isusom iz Nazareta koji gleda i ljubi. To je Ljubav. Vjera, povjerenje. Ne razmišljanje sitničavo. Sjetimo se rečenice: 'Jaram je moj sladak i breme moje lako'. Nasljedovanje je duhovna kategorija“, kazao je katehist te istaknuo niz primjera odaziva nasljedovanja, npr. Djevice Marije, Marije Magdalene i dr., zaključujući: „To je nasljedovanje, osjetiti silnu ljubav Božju, prisutnost Ljubavi koja transformira i formira. Nisu to suvremene internetske pobožnosti već svjedočke.“

Susret je zaključen prikladnom meditacijom te su nazočni radosno odlazili iz župe – učionice kristolike ljubavi u zajedništvu, a sami su za „zadaću“ kroz dane do novoga susreta promišljali o vlastitomu udjelu u nasljedovanju Krista.

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić