Sri21Lis2020

Susret rasta u vjeri:
Osluškivanje glasa Božjega i savjesti

Nastavljajući tematiziranje nasljedovanja Božje riječi i Isusa Krista, prof. dr. sc. Krešimir Šimić održao je 21. listopada peti katehetski Susret rasta u vjeri: „Katolici, dobro došli kući!“, uz promišljanje o značenju i djelovanju savjesti na temelju biblijskih ulomaka.

Naime, u novoj je katehezi bilo riječi o produbljivanju teksta evanđelja po Marku 10, 17-22 (usp. Lk 18, 18-23): I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: »Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« 18 Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! 19 Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!«20On mu odgovori: »Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.« 21 Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: »Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« 22 On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.

Pritom je posebna pozornost posvećena riječima: „Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?“ i Isusovom odgovoru: „Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Tekst, rečeno je, priziva riječi iz Knjige Postanka 2, 17 - gdje se spominje stablo spoznaje dobra i zla, odnosno SAVJEST. Predavač je razložio kako se savjest povijesno tumačila - od grčke antike (Demokrit, stoici), preko apostola Pavla (Rim, 1 Kor), crkvenih otaca (Origen, Jetonim Augustin, Toma Akvinski) do danas. Tijekom razmatranja i kroz diskusiju sa nazočnima rečeno je da znanje dobra proističe iz savjesti. Zadržalo se na definiciji savjesti u pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes, br. 16 (Radost i nada), gdje se savjest vezuje uz GLAS. Tako je savjest zapravo smještena u biblijski okvir. 

Konačno se istaknulo da je nasljedovanje Isusa kao Krista život iz slušanja njegova glasa, iz vršenja Očeve volje, a ne iz autarkično shvaćene savjesti (introspekcija koja je zapravo vrtnja oko sama sebe, svojega ega). Glas uvijek poziva da ljubimo, činimo dobro, izbjegavamo zlo; glas koji odzvanja u nutrini; glas Božji po kojemu se živi. „Čitajući Evanđelje, vidimo da Isus živi slušajući Oca. Poslušaj GLAS, to je nasljedovanje“, kazao je Šimić te naglasio kako nasljedovanje nije istoznačnica za oponašanje uzornoga Učitelja. U razgovoru s katehetom rečeno je kako „oponašati i citirati zakone (što je činio i đavao kušajući; Pisano je) nije nasljedovanje već farizejština (što smijem, što ne), kao što je u drugoj krajnosti asketizam“. Isus živi i djeluje iz dubokoga zajedništva s Ocem, pojašnjeno je, djeluje iz slušanja Očeva glasa, a u srcu ima pohranjeno Pismo. Duboko zajedništvo postiže se slušanjem Isusova glasa, slušanjem riječi u Glasu koji otvara uši i oči, čitanjem Biblije i razmatranjem Riječi. Spomenuto je da je u nas u suvremenom narodu Božjem prisutna puka religioznost ili pak ultrakarizmatski pokreti pa čak i intelektualna invalidnost, a to je udaljavanje od Oca i Isusa koji je jedno s Dobrim i ne živi iz tumačenja zakona. Diskusija je otkrila kako samo Zakon i moralne norme nemaju otkupiteljsku moć i zato nam je potreban Spasitelj. Zaključeno je kako „čovjek koji traži lice Božje, dobiva mir“; „volju Božju spoznaje samo onaj tko je u Kristu“; „sloboda djece Božje je živjeti u duhu, a život u duhu donosi mir“ jer „Bog je ljubav, a ne metafizički Narcis“ i mi smo pozvani svetištem u nama živjeti glas Božji, biti u dobrom s dječjim pouzdanjem da me Otac i Majka ljube. „Nasljedovanje znači živjeti iz glasa koji odzvanja u nutrini“, rečeno je naposljetku.

Susret je otvoren molitvenim poticajem i zaključen meditacijom sa zahvalnošću Stvoritelju na produbljivanju riječi Božje.

Izvijestila: Nevenka Špoljarić

  • 01
  • 02
  • 03