Sub26Pro2020

Došašće, polnoćka, Božić i božićni dani u našoj župi

Ivica Martić: „Moramo u Božić vratiti sebe!“

U našoj župi Uzvišenja sv. Križa u Osijeku proslavili smo svetkovinu Rođenja Gospodnjega, 25. prosinca, sa šest svečanih euharistijskih slavlja, a župnu misu u 9 sati predvodio je i propovijedao župnik Ivica Martić, poručujući:

„Ne propustimo Kristov poziv i ovog Božića samo zato što nam se nije dogodilo nešto nevjerojatno i neobično.

Bog nam govori kroz obične stvari. Kroz svakodnevne stvari. Kroz bližnjeg u potrebi… Ne treba kukati kako u ovom našem Božiću nema Krista i kako bi Krista trebalo vratiti u Božić, ne, to nije potrebno jer je Krist uvijek bio tu. On - izvor svakog smisla, svjetlo je u tami. Kada se prepiremo oko toga, oko vraćanja Krista u Božić, onda zapravo priznajemo da smo prezauzeti ljudskim, svjetovnim, ovozemaljskim, trivijalnim i beznačajnim. Mi, zapravo,  trebamo, moramo u Božić vratiti - sebe! I to tako da se pokajemo, poslušamo anđeosku poruku, pogledamo na brata svoga. A ne tvrditi da ćemo se držeći običaja i rituala udobrovoljiti Boga i on će, Bog, i ovog Božića doći k nama. Od srca želim da svi vratimo Božić u sebe i da ga nosimo u svome srcu u sve dane koji su pred nama. Onaj tko nema Božić u svome srcu, nikada ga ne će pronaći ispod božićnog drvca.“

Posebnost ovogodišnjega slavlja Božića ogleda se u neuobičajenostima izazvanim različitim ograničenjima uslijed koronavirusa prijetećega zdravlju i životu ljudi, a sve se još od ovogodišnje korizme odražava i na život Crkve. Neuobičajeno življenje pandemijskoga nevremena naša velika župna obitelj pobjeđuje snagom duhovnoga zajedništva, iako su brojni trpjeli izolaciju, samoizolaciju i preživjeli opaku bolest. Naime, u izvanrednim okolnostima slavljene su u došašću tri zornice (6, 7 i 8 sati) i bile su popunjene čitačima i ministrantima te čak tri polnoćke (17, 18.30 i 20 sati) uz nastup župnih zborova na koru pod ravnanjem s. Vianee Pezer (poglavarice osječke kuće Sestre naše Gospe). Na polnoćki koja je završila do 21.30 sati u liturgijskomu pjevanju vokalnim izvedbama je sudjelovala sopranistica HNK-a u Osijeku Ivana Medić. Polnoćka je proslavljena s ugođajem božićnih pjesama koje su sa zborom pjevali svi u crkvenim prostorima i izvan njih pod kišnim nebom gdje čestitanje nije bilo prisno kao nekada, ali je bilo srdačno.

Održavanje više misnih slavlja uslijedilo je zbog pridržavanja epidemioloških mjera uz određeni, dopušten broja vjernika u crkvi i izvan nje te uz poštivanje naputaka crkvenih i civilnih vlasti. To je ostvareno zahvaljujući i dvama župnim vikarima Mariju Žigmanu (inače studentskom kapelanu) i Matiji Aušiću (mladomisniku) koji su, uz župnika Martića, pridonijeli da vjernici iznimno svečano, s obzirom na okolnosti, radosno dočekaju i proslave Božić i božićne blagdane. Umnogome pomažući u životu župe svoj je prinos pripravi i slavljima dala i s. Marija Jerković (Sestre naše Gospe). Do daljnjega župljani na misi sudjeluju pribivajući u crkvi, u ozvučenoj suterenskoj dvorani za pastoralne susrete i na vanjskom prostoru ispred župne crkve kako bi bila osigurana propisana udaljenost između vjernika.

Unatoč ograničenjima, priprava za slavlje Božića počela je u došašću uz duhovno-meditacijske poticaje i molitvu župljana u crkvi i kod kuće, nastavljena prilikama za svetu ispovijed i osobito tijekom župne večeri milosrđa (prvi petak u mjesecu) uz izloženo Presveto na oltaru. Zornice su protekle gotovo bez djece i školaraca, a među rijetkima s roditeljima su svako jutro u crkvi molili maleni Šimun i Fran Barišić. I u zborovima je pjevalo manje pjevača. Ipak župni je Caritas, uoči Božića, organizirao darivanje pedesetak obitelji u socijalnoj potrebi. Danas pak izostaje organizirani blagoslov obitelji s pohodom svećenika i ministranata te župni božićno-novogodišnji koncert. Crkva je skromnije urešena, Božić i sveti dani slave se skrovitije, tiho i tiše, duhovnije i u krugu obitelji, u „kućnoj Crkvi“.

Tijekom svetkovanja snažno je odjeknula pastirska poruka i čestitka nadbiskupa metropolita đakovačko-osječkoga Đure Hranića, pročitana na misama na spomendan sv. Stjepana Prvomučenika (26. prosinca), uz aktualnu, poticajnu riječ za promišljanje o tome kako je „poniznost mjesto rađanja nove stvarnosti“, a „Božić blagdan srca“, dok „mi iznova trebamo iskustvo velikoga Boga koji se objavljuje u malome, a ipak ostaje velikim; trebamo iskustvo poniznosti, koja će iznova ispuniti srce Božjom blizinom“.

„Ovo mi je najljepši Božić, usrećio sam druge!“

„Što će nam Božić, Nova godina, poluprazne crkve kad nas uskoro opet čeka sve isto? Što mogu učiniti, kad su nam zbog pandemije ceste zatvorene, domovi zatvoreni, susreti onemogućeni? Možeš, poput Josipa i Marije ustati i poći u Betlehem. Čovjek putuje duhom jer nikada vremena nisu bila laka. Pamti ova naša zemlja i gore dane. Bog svoj narod vodi Duhom, a na tom putu kad smo se uputili prema Bogu ne može nas ograničiti ni prostor, ni vrijeme niti trenutna situacija. Duša može putovati u čudesna prostranstva i kad tijelo stoji pa čak i kad je zarobljeno. Bog nam večeras šapće iz malih jaslica, cijelo okićeno zborom anđela ponavlja ono što će Isus reći učenicima: 'Ne bojte se!'… Večeras se događa najveće darivanje. Bog prvo daje sebe. I traži da mu darujemo sebe. Osoba se daruje drugoj osobi, a kada se to dogodi, događa se ljubav. A samo to nam je uistinu najpotrebnije. Ovih dana obiteljski muškarac mi reče: 'Supruga i ja smo se dogovorili da ćemo djeci kupiti poklone, ali ja i ona se nećemo međusobno darivati. Taj novac koji smo namijenili potrošiti za poklone jedno drugome, poklonit ćemo nekoj siromašnoj obitelji. Našli smo jednu takvu obitelj i posjetili ih sa svojom obitelji.' I tada mi sav ozaren reče: 'Ovo mi je najljepši Božić. Usrećio sam druge.' To je Božić, darivanje samoga sebe kao što je to učinio Bog u betlehemskoj noći! Božić je kada se čovjek dade drugome čovjeku. Tako jednostavno, tako svečano, a najviše potrebno. I što je najbolje, može biti svaki dan. Večeras se ponovno daruj, potpuno predaj Bogu, svome bračnom drugu, djeci, roditeljima, prijateljima, ljudima koji su te željni. I bit će kako evanđelje veli: 'Mir i slava na zemlji, među svim miljenicima Božjim.'  I bit će mir u kući jer si Božji.“ I božićna je propovijed župnika Martića slijedila misao Božjega darivanja ljudima i čovjekova darivanja Bogu, koji nas nikada nije zaboravio, ali mi njega jesmo često i ne znamo ga u vjeri i poniznosti prepoznavati u svakodnevnim situacijama, podsjetio je propovjednik i uz božićnu čestitku poručio kako nam valja ostaviti Božji trag u svojim životima.

Brojni župljani su, potaknuti propovijedima o dragocjenosti obiteljskoga zajedništva i ljubavi, u božićnoj osmini na svetkovinu Svete obitelji (27. prosinca) sami blagoslovili svoje obiteljsko ognjište i ukućane, molili i mole za oboljele i preminule, a takvih je nemali broj. Stoga je baš ovaj Božić vjernicima svjetlo ohrabrenja i nade. Proslavili smo jutarnjom misom blagdan Nevine Dječice, bližimo se Silvestrovu kada ćemo misom zahvalnicom u 17 sati zaključiti kalendarsku godinu i započeti novu 2021. posvećenu sv. Josipu, a dvama misnim slavljima (9 i 18.30) počastiti sv. Mariju Bogorodicu na njenu svetkovinu 1. siječnja. „Čudnomu“ vremenu usprkos i dalje će biti šest misnih slavlja nedjeljom, novouvedena u podne i kasnovečernja u 20 sati.

„Dobri nam Bog bio svima u pomoći te nas izveo iz ovih vremena kušnje žive, zdrave i obnovljena duha. Molimo jedni za druge. Hvala vam na svemu. Vi ste najbolji župljani! Sretan i blagoslovljen Božić!,“ poručuje župnik i naši vikari. 

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić

  • 101
  • 102
  • 201
  • 301
  • 302
  • 303
  • 304
  • 305
  • 306
  • 307
  • 308
  • 401
  • 402
  • 403
  • 404
  • 405
  • 406
  • 407
  • 408
  • 409
  • 501