Pet2Tra2021

Veliki Petak - obredi Muke Gospodnje:

U svoju patnju unesimo božansku ljubav očitovanu na križu

Druge večeri vazmenoga trodnevlja (2. travnja) na Veliki petak župljani naše župe Uzvišenja sv. Križa sudjelovali su u obredima Muke Gospodnje. Obrede Velikog petka, podijeljene u tri dijela: služba riječi, klanjanje križu i sveta pričest, najavio je župni vikar Matija Aušić, a vodio ih je Mario Žigman. Na početku je sabrana župna zajednica uronjena u pokajnički čin u šutnji, klečeći, a svećenici su prostrti u najdubljoj poniznosti pred oltar.

U tišini srca čin podrazumijeva priznavanje Bogu svojih osobnih grijeha i grijeha čitavoga svijeta zbog kojih je Krist podnio muku i smrt na križu. Priznavajući grijehe, izrazili smo svoju spremnost na žrtvu pokajnicu te duboku, čvrstu nadu koju crpimo iz Božje riječi. Šutnjom predvoditelja i sabrane zajednice počeli smo liturgiju žalovanja za Kristom raspetim. Nakon zborne molitve i čitanja na Veliki petak, slušali smo izvještaj o muci Isusa Krista kako je zapisao evanđelista Ivan. U čitanju su sudjelovali: Matija Aušić, bogoslov Darko Enrich i liturgijski čitači: Marijan Mandić, Željka Migić, Mia Lučić, Vladimir Štulac, Vesna Prgomet.

Nakon homilije u kojoj je Maro Žigman razmatrao o smislu Kristove žrtve i smrti na križu za naše spasenje, uslijedila je sveopća molitva, kao zaključak službe riječi. U toj molitvi zajedno s čitavom Crkvom, molili smo za sve potrebe svijeta i Crkve, osobito za one koji svojim trpljenjem nastavljaju Isusovu muku i za one koji još ne poznaju neizrecivu Božju ljubav, koju nam je Otac posvjedočio u svome Sinu koji je došao svojom smrću i uskrsnućem spasiti čitav svijet. Izrekli smo deset molitava (pozivni i molbeni dio) na koje nas je pozvao celebrant, moleći za: svetu Crkvu Božju, Papu, različite redove vjernika, katekumene, kršćane koji nisu u punom crkvenom jedinstvu s nama, za Židove, vjernike nekršćanskih religija, za one koji ne vjeruju u Boga, za upravitelje država, sve ljude u potrebi - bolesnici, gladni, zatvorenici, putnici, iseljenici… Nakon službe riječi, uslijedio je  poklon križu, ali drukčije zbog pridržavanja epidemioloških mjera te su se ispred križa naklonili celebranti i ministranti, dok je narod Božji pozvan učiniti poklon naposljetku obreda. Bogoslužje je završilo pričešću euharistijskoga kruha posvećenog na Misi večere Gospodnje, a obredi molitvom te su vjernici u tišini, bez pjesme, prije izlaska iz crkve učinili poklon križu. 

Zbog čega je Veliki petak velik i imam li ključ ljubavi za stan u nebu?

„Što vidimo kada pogledamo križ? Grijeh svijeta? Patnju, bol i gubitak? Tugu, odvojenost i smrt? Sve je to prisutno u raspeću. Nema sumnje da je sve to mač koji probada Marijinu dušu, dok stoji i prati svoga Sina na putu u smrt. No, ovi događaji mogu postati veo koji iskrivljuje našu viziju križa. Mogu nas spriječiti u shvaćanju zašto je ovaj dan veliki događaj za čovjeka. Može nas ovaj događaj obeshrabriti ići naprijed. Patnja i trpljenje može nas lako zaslijepiti za Božju ljubav. A kada smo zaslijepljeni za Božju dobrotu, onda ne možemo vidjeti ništa veliko u Kristovoj muci jer ćemo reći da je nepravda i zlo ono koje odnosi pobjedu. Međutim, treba znati da u središtu nije patnja i trpljenje nego ljubav. Upravo je ljubav razlog zbog kojega se Isus može predati križu. Isus ne gleda na križ kao dovršenje i kraj svojega života, nego gleda kroz križ. Tako nas potiče da i mi naučimo gledati kroz svoje križeve“, poučio je propovjednik Žigman te podsjetio kako „Petar nije mogao gledati križ ni onoga tko ide na križ, zato ga je triput zatajio i boji se da je smrt kraj“.

„I u pravu je Petar. Smrt je kraj za onoga tko kroz ovaj svijet ide bez ljubavi. Bez ljubavi smrt je kraj. Bez ljubavi cijela zemlja postaje grobnica. Zbog toga nam Bog daje ključ pomoću kojega ovaj svijet možemo pretvoriti u predvorje Božjega kraljevstva iz kojega ulazimo u veliku svečanu dvoranu Božje prisutnosti. Taj ključ on naziva ljubav. Taj ključ govori da smrt nije kraj, ali da taj ključ možemo samo mi upotrijebiti. Ne može ga nitko iskoristiti za nas. Što mislim pod time? Sigurno ste imali iskustvo da vam je netko znao reći: pa ti se moliš za mene, ne moram onda ja. Ti idi za mene u crkvu. Isus je dao svakome od nas ključ ljubavi. Za svakoga je taj ključ unikatan, nema kopiju. Ključem koji si primio od Gospodina samo ti možeš otvoriti svoj stan u nebu. To ne mogu tvoja djeca, supruga, majka, otac ili netko treći za tebe. Zato naučimo nekoliko stvari iz večerašnje noći: prvo obnovimo svoj ključ ljubavi kako bismo mogli otključati vrata neba i tako ovu zemlju, koja nam se bez ljubavi čini kao grobnica, pretvorimo u predvorje Božjega kraljevstva! Drugo, na putu prema nebu imat ćemo muku i trpljenje. To je ono kroz što prolazi sam Bog. Mi, međutim, na tome putu imamo one koji nam nude svoju pomoć. Jednako kao što je Isus primio pomoć drugoga, budimo i mi spremni prihvatiti pomoć drugoga jer jedni druge dovodimo u nebo! Treće, na tom putu prihvaćanja pomoći ne oslanjajmo se samo na čovjeka nego još više na Boga. Isus je prihvatio čovjekovu pomoć, a sada on nama pruža svoju pomoć kako bismo i mi iznijeli svoj križ. Četvrto, iz ovoga uočavamo da Bog želi ostvariti suradnju s čovjekom. Ne zatvarajmo se toj suradnji jer nas Bog ne spašava bez nas samih! On traži našu suradnju“, kazao je propovjednik poručujući: „Neka nam ova večerašnja noć pomogne u tome da u svoje trpljenje i patnju unesemo božansku ljubav koju je on očitovao na drvetu križa prolijevajući za nas svoju krv i time nam pokazao da je ljubav jača od grijeha i smrti.“

Zabilježila: Nevenka Špoljarić

  • 01
  • 02
  • 03
  • 04
  • 05
  • 06
  • 07
  • 08
  • 09
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24