Pon31Svi2021

Misnim slavljem Pohođenja BDM završena svibanjska marijanska pobožnost

Tijekom svibnja, uoči večernjih euharistijskih slavlja, u župnoj crkvi je počinjala u 18 sati marijanska pobožnost sastavljena od molitve svete krunice koju su predmolili vjernici, a svećenici, u poniznom stavu ispred Gospina kipa kraj oltara, predmolili su posvetnu molitvu Blaženoj Djevici Mariji. Na blagdan Pohođenja BDM, nakon krunice, župljani su uz predvođenje župnog vikara Matije Aušića molili litanije Majci Mariji te posvetnu molitvu.

Inače se prije večernjih misa u nas moli krunica, no ove je godine svibanjska pobožnost bila na poseban način svečana jer je papa Franjo u subotu 1. svibnja 2021. započeo molitveni maraton u vatikanskoj bazilici te ga završio u ponedjeljak 31. svibnja u Vatikanskim vrtovima. Naime, svi su vjernici pozvani sudjelovati u svakodnevnoj molitvi krunice za kraj pandemije tijekom svibnja, mjeseca posvećenoga Djevici Mariji. Misu je predvodio i propovijedao vikar Aušić te su župljani naposljetku mise otpjevali duhovnu skladbu „Čuj nas, Majko“, a pjevanje su predvodile Danica Andrašević i Božana Matić.

Po susretu u radosti, poput Marije i Elizabete, očitujemo Božje djelovanje u svom životu

Propovjednik potaknut liturgijskim čitanjem (Lk 1, 39-56) u kojemu smo slušali Marijin hvalospjev (Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo!...) razmatrao je o dubini radosnog, duhovnog susreta dviju svetih žena Marije i Elizabete te, između ostaloga kazao: „Odakle ta radost u tome susretu? Zbilo se ono za čim čezne najdubljim dubinama svako ljudsko biće: nakon grijeha i prekida odnosa između čovjeka i Boga – došlo je vrijeme ponovnoga susreta s Bogom, došlo je vrijeme spasenja. Marija puna milosti sluša riječi: Gospodin je s tobom! Bog je ispunja svojom prisutnošću, prožima svojim Duhom te ona i srcem i tijelom začinje Sina Božjega, Spasitelja. A onda dolazi do susreta čovjeka s čovjekom: Marija se susreće s Elizabetom. Ovaj susret prototip je svih pravih susreta. Marija, ispunjena Bogom, žuri Elizabeti da s njom podijeli radost. A Elizabeta, noseći u sebi plod, dar Božji – Ivana, ispunjena silinom Duha Svetoga, pridružuje svoju radost Marijinoj u jedinstven usklik radosti i zahvalnosti Bogu. Njezina radost bila je tolika da ona 'viče iz svega glasa'. Susret Marije i Elizabete nadahnjuje želju da se i ja naučim životno susretati s Bogom i da tu puninu susreta živim u susretu s ljudima. Da se dogodi takav susret, moram se najprije susresti s Bogom i dopustiti mu da mene osobno ispuni Bog; da Duh Božji oplodi moje misli, riječi i djela, preobrazi me u Krista. A onda u tom svjetlu da prepoznam drugoga s istom milosti, koji se susreo s Bogom, koji nosi u sebi isti dar života, istu radost, puninu. Susresti se s drugim znači donijeti mu bogatstvo koje je Bog meni dao i primiti bogatstvo koje je Bog njemu dao i tako sjediniti u pjesmu zahvalnicu za velika djela koja nam učini Gospodin'. Tada moja želja da pomognem drugima na putu prema Bogu neće biti dužnost i obveza. Ona će se roditi iz punine koju sam nosim u sebi i zbog koje ne mogu mirovati, nego ju želim podijeliti s drugima – kao što je to učinila Marija. Tada će moji susreti biti plodni i radosni, kao što stoji u izreci: 'Radost podijeljena s drugim, dvostruko je veća.' Zato mi susreti s drugima mogu pomoći da prepoznam sebe i svoju objektivnu vrijednost. Ako druge obogaćujem, drugi se kraj mene osjećaju istinski lijepo i dobro, ako im uzdižem duh, oplemenjujem srce, potičem na hrabar hod naprijed; ako u tom smislu razveseljujem druge, onda djelujem s onom vrijednošću i dobrotom koju je Bog meni dao! Ako moji susreti, naprotiv, drugima donose nemir, tugu, gorčinu, prazninu, osjećaj poniženosti… onda djelujem pod utjecajem zloga i njegovih plodova. Što nam je netko bilo u čemu sličniji, to se lakše i bogatije s njim susrećemo, prepoznajemo sebe u njemu i njega u sebi… Čovjek koji je širokih horizonata i široka srca, koji se ože uživljavati u razne temperamente i naravi, može se suživjeti s većim brojem ljudi, više komunicirati, više davati i primati. U svim svojim susretima, moramo se ugledati na susret Marije i Elizabete! To je bio susret istinske radosti, susret koji donosi samoga Boga i njegov mir. Kao vjernici trebamo neprestano biti nositelji dobrih vijesti, a najbolja od njih je Radosna vijest – Evanđelje!“

Upravo takve susrete u radosti, počev od srijede (2. lipnja) župa priređuje nakon večernjih misa kada će se održavati „Lipanjske srijede u znaku svjedočanstava“ i župna će obitelj imati prigodu slušati laike, svjedoke žive, djelatne katoličke vjere. 

Priredila: N. Špoljarić

  • 01
  • 02
  • 03
  • 04
  • 05
  • 06
  • 07