Misom i grličanjem proslavili smo spomendan sv. Blaža

Uz večernje euharistijsko slavlje 3. veljače spomenuli smo svetoga Blaža, biskupa i mučenika, a na kraju mise župljanima je u obrednom grličanju udijeljen blagoslov grla po zagovoru sv. Blaža. Misi je prethodila druga večer devetnice u čast Gospi Lurdskoj.

„Danas po zagovoru sv. Blaža molimo za tjelesno zdravlje i po zaslugama Isusa Krista i svih svetaca molimo za nutarnje zdravlje. Molimo Gospodina da izlije na nas svoje milosti“, kazao je naš župni vikar Robert Almaši, uvodeći u misno slavlje uz suslavljenje župnika Ivice Martića.

U propovijedi Almaši je podsjetio kako je sveti Blaž suprotnost Herodijadi, simbolu nevjere, koja se spominje u misnom čitanju  (Mk 6, 14-29), a on svoju vjeru potvrđuje životom čineći dobra djela, često moleći, čestitošću života i vladanjem. „Bog mu je dao mnoge milosti, biskup Blaž bio je znak ljudima svoga vremena i povijesti, spremno prihvaćajući  križeve, ne okrećući se protiv kršćanske vjere unatoč mučenjima“, kazao je propovjednik. Misu je uveličalo pjevanje župnoga zbora, a liturgijske pjesme pjevane su i tijekom blagoslova grla.

Podsjetimo, sveti Blaž je živio za vrijeme vladavine cara Dioklecijana (284.-305. godine), tijekom koje se dogodio najveći progon kršćana. Blaž je bio liječnik, kaže predaja, i u svakomu čovjeku susretao Isusa Krista te je izabran za biskupa u gradu Sebasteji u Maloj Aziji (današnje područje Turske). Zbog njegova sveta života i čestitosti izabrao ga je kršćanski puk i kler u Sebasteji biskupom kojeg su resile izvanredne vrline, znanje i darom čudesa, no bijaše krotak i ponizan, žarko pobožan, u životu nevin i nedužan, u razgovoru strog i ozbiljan, pravedan i bogobojazan, neizrecivo strpljiv poput Joba. Životom je branio širenje kršćanstva u svojoj biskupiji, brinuo za svoje stado, bio utješitelj nevoljnima, pomoć bolesnima sa dubokim, predanim pouzdanjem u Boga, vjeru i molitvu te su mnogi bolesni ozdravljali. Katolička i armenska i pravoslavna Crkva štuju sv. Blaža kao sveca i mučenika. U Maloj Aziji te na kršćanskom Istoku velik je broj svetišta sv. Blaža, a u Rimu je posvećeno pet crkava svetomu Blažu. Legenda kazuje: Jednom zgodom došla mu je žalosna majka noseći u naručju svoga sina kojemu je zapala riblja kost u grlu. Posvuda je tražila lijeka i pomoći, ali nije ju dobila. Došavši k sv. Blažu, on je položio ruke na dijete, podigao oči prema nebu, znamenovao svetim križem djetetovo grlo, pozvao Svemogućeg Boga i stao ga moliti da izlomi i istisne djetetu kost iz grla i povrati mu zdravlje. I zamoli Boga da to učini svaki put onome tko se u bolesti grla obrati molitvama u njegovo ime. Čim je sv. Blaž završio svoju molitvu, dijete je ozdravilo i veselo se vratilo sa majkom kući, zahvaljujući Bogu i sv. Blažu.

Sv. Blaž je mučenik. Bio je mučen kako bi ga prisilili na otpad. Sveti biskup hrabro je podnio sve muke i nije se dao ničim zastrašiti. Krvnik mu je godine 317. odrubio glavu, koja kao dragocjena relikvija 972. dospijeva u Dubrovnik. Sv. Vlaho, kako Dubrovčani i Dubrovkinje nazivaju sv. Blaža, sveti je zaštitnik Dubrovnika. I pred samu smrt na stratištu, sveti je biskup molio Boga da milosrdno usliši molitvu svakome tko boluje od bolesti grla, a zazove svečevu pomoć pred Bogom. Legenda veli da se tada pojavio iznad sveca svijetli oblak iz kojeg se začuo glas: Ja sam onaj Bog koji te do sada proslavio, a na dalje ću te još većom slavom uzvisiti. Udijelit ću svoju milost onima koji budu slavili tvoju uspomenu. Od tada se kroz stoljeća do danas slavi uspomena na sv. Blaža obrednim grličanjem.

Tekst: N. Špoljarić

Fotofrafije: Z. Kalazić