Obred muke Gospodnje na Veliki petak

U vazmenom trodnevlju Petak muke Gospodnje (Veliki petak), 15. travnja, dan nemrsa, posta i molitve, u 9 sati je održan križni put u crkvi uz vodstvo svećenika. Veliki je petak dan spomena muke, razapinjanja i smrti Isusove. Budući da tada Crkva ne slavi euharistiju, navečer je održana Služba Muke Gospodnje, a nakon obreda kratka molitva i osobni pohod Božjemu grobu.

Prije početka obreda Muke Gospodnje sabrane je vjernike na sadržaj Velikog petka - liturgija se sastoji od tri dijela: službe riječi, klanjanja križu te svete pričesti, podsjetio je župnik Ivica Martić koji je vodio Službu Muke Gospodnje u zajedništvu sa župnim vikarom Krešimirom Iljazovićem.

Liturgija Velikog petka započela je šutnjom, tišinom kao odgovorom na otajstvo Božje ljubavi. Na početku obreda župnik Ivica prilazio je k oltaru bez pjevane pratnje, prostro se ničice pred oltarom, a čin prostracije klečanjem pred oltarom pratili su kapelan Krešimir i ministranti, dok su vjernici klečali na svojim mjestima. Tišinu je prekinulo slušanje Božje riječi (Knjiga proroka Izaije (Iz 52, 13–53, 12, četvrta pjesma o Sluzi Gospodnjem), psalma (Ps 31, 2.6.12-13.15-17.25 – tebi se Gospodine utječem), poslanice Hebrejima (Heb 4, 14-16; 5,7-9 – Krist – Veliki svećenik). U Službi Riječi, tekst iz evanđelja - Muka Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu (Iv 18, 1–19, 42) pjevali su Petar Kopunović Legetin (uz ambon) i Ivan Bošnjak (uz oltar), a s kora pratili pjevači i solisti Župnog zbora. Uslijedila je župnikova propovijed nadahnuta liturgijskim čitanjima.

Motreći Isusov i svoj križ, kakvu imamo sliku o Bogu i Božjoj volji?

„Nema čovjeka koji se susreo sa životom, a da se nije susreo s pitanjem patnje, zla i muke. Zašto naša patnja? Tko je kriv? Zašto Bože? Dio ljudi provodi život kriveći sebe, drugi kriveći druge. Možda, svakodnevno prebacujemo krivnju na druge jer nam se teško nositi s krivnjom. Zbog krivnje pucaju naši odnosi, prijateljstva, brakovi. Počinjemo krivo gledati na život. Ima ljudi koji se ne znaju nositi s krivnjom. Mislimo da nam je to sudbina. Kad se u pitanje krivnje uplete još i Bog, evo pomišljam: 'Bog me kažnjava.' Pomalo počinjemo gledati na život kao na kaznu, primjerice oni ljudi koji dožive bolest, netko im umre… Sve povezujemo s Bogom i govorimo: 'Bog me kaznio. Što sam to tako sagriješio da me kažnjava?' Krivnja je ponekad teža i od bolesti. Mi naše nesreće često povezujemo s Božjom voljom. Netko nastrada, a mi pobožno velimo: 'A što ćeš, Božja volja.' Uvijek ista rečenica. Kao da Božja volja, nije ništa drugo nego raspoređivat patnju po svijetu. Onda još dođe zahtjev na sve to - ljubi Boga! Kako ćeš ga ljubiti, ako ti je netko drag otišao, ako si ostavljen, ako si u krizi? Tko misli da je patnja Božja volja, taj je iskrivio sliku Boga koju je Isus naviještao! To je đavolska slika o Bogu, a ne Isusova. Bog koji šalje nesreću - to nije Bog. U Ivanovu evanđelju čujemo važnu istinu u času Isusova krštenja na Jordanu. Ivan veli: Evo jaganjca Božjeg, eno onoga koji oduzima grijehe svijeta. To je Crkva uvrstila u svaku misu kao riječi molitve prije pričesti. Prava Isusova zadaća je skinuti krivnju, a ne ju nametati. To je Bog kojeg Isus naviješta. Isus moli: Oče, ako hoćeš neka me mimoiđe ovaj kalež, ali ne moja, već tvoja volja neka bude. Onaj koji čita iz ove molitve da Isus ne želi na križ, a Otac to želi ima demonsku sliku, krivu sliku o Bogu! Prvo moramo odgovoriti, odakle dolazi Isusov križ? On nije došao s neba, već je ljudskih ruku djelo, sa zemlje. To je naše sredstvo kažnjavanja ljudi – naše braće. No, koja je volja Božja, ako nije kalež – križ Isusov? Božja volja je da se svi ljudi spase. I o tome Isus stalno propovijeda.

Isusova molitva u vjernosti ljubavi

Ulazimo sada u maslinski vrt, u Isusovu molitvu. U najtežem trenutku života on moli! Isus u molitvi razrješuje najteže pitanje. Molitva nije odmor, nije opuštanje… ona je sjedinjenje Očeve volje sa svojom, borba! Što je Isus činio za zemaljskog hoda? Gdje god je došao, donio je radost i slavlje. Što je činio veća slavlja, to je dolazilo do većeg otpora. Što je više proslavljao Oca i pomagao ljudima, to je bivala veća mržnja ljudi. Kako ironično! Napose, poslije događaja uskrsnuća Lazara. Tada su Židovi donijeli odluku da ga ubiju. Isus je znao da ovako više ne ide. Juda je već otišao prema izdaji… Koja je Očeva volja?  Ostala je ista kao i prije. On nije, zato što ga svijet ne prihvaća, odustao od ljubavi. Isus, usprkos patnji, ljubavi kaže - da. Patnja me neće promijeniti da drukčije gledam na svijet. Ako mene odbace, ja njih neću. Ako me zamrze, ja njih neću. Nakon molitve, Isus je miran, pred vojnicima, Pilatom, svjetinom... Sve je u molitvi riješio. Nije molio da se svijet promijeni, već da on ostane vjeran. Očeva volja je vjernost ljubavi. Nije dopustio da mu križ uništi dobrotu. Na križu je Isusova beskrajna ljubav prema Ocu i ljudima. A nama kad se dogodi nekakvo zlo, kažemo: 'Dosta je moga kršćanstva. Sad uzimam stvar u svoje ruke.'

Moli na križu, ostaje zagledan u Oca, ne u zlo; u patnji Isus je slobodan!

Druga Isusova molitva, vrlo kratka, glasi: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine. Isus ne traži, kao mi, da im se Otac osveti, da im Bog naplati, da im Bog pokaže. Mi se bojimo zaboraviti tuđe zlo, kako nam to drugi opet ne bi napravio. Isus zna nešto što oni ne znaju. Što ne zna čovjek koji čini zlo? Primjerice, netko ti da krivotvorenu novčanicu od 500 eura i ode da ga više ne vidimo, a mi tu novčanicu pokušavamo 'utopiti' dalje… misleći: 'Nek' drugi to riješi. I ja sam prevaren.'  Nitko ne želi zlo, ali nam ono samo šapće. Riješi se zla, baci ga dalje! Križ je jedino mjesto na kojeg je bačeno puno zla, a s njega ništa. To zlo nije promijenilo Isusa. On ostaje vjeran dobroti. Mi kažemo: 'Što više molim za nju, ona sve gora.' Što Isus zna, a drugu nisu znali i mi ne znamo? Sotona ga napastuje kroz 40 dana u pustinji riječima: Ako si Božji Sin… To, isto govore vojnici, Pilat, lijevi razbojnik… Svi ponavljaju isto. Svi govore istim jezikom, a i ne znaju se. Isus zna tko im to diktira; Đavao i da ljudi nisu slobodni. Isus zna da tko čini grijeh, rob je grijeha. Činiti zlo znači ne biti slobodan. Isus je u svojoj patnji slobodan. Sloboda je činiti dobro. Isus moli na križu – ostaje zagledan u Oca, a ne u zlo! S onim od koga trpiš zlo, stvar se ne rješava time da ideš na njegova vrata i raspravljaš, već moliš da te zlo ne zavede, osvoji! Vjera je činiti dobro, usprkos zlu koji drugi čine! Oprost se ne rješava s onima koji nam nanose zlo, već s Bogom. Tražeći da ostanemo u njemu. Brate i sestro, što je više zla i nepravde u svijetu, križa, to više razgovaraj s svojim Bogom! S njim sve riješi.  Poveži se večeras s Ocem, a zlo baci na Isusov križ, da ga Isus svojom mukom uništi. Jer kako reče sv. Padre Pio: 'Bog te je preskupo platio da bi te ostavio.' Križ je dokaz ove istine. Križ dokazuje da nas Bog nikada ne želi ostaviti same.“

Poklon  križu, sveta pričest i molitva uz Isusov grob

Nakon homilije, uslijedila je sveopća molitva koju je predvodio župnik uz deset starih zaziva u kojima smo „prigibajući koljena“ molili za papu Franju, nadbiskupa Đuru i sve svećenike, one koji ne vjeruju u Krista i one koji Boga ne priznaju, za zdravlje bolesnih, za mir bez ratova, za povratak iseljenika, za vječno spasenje umirućih… za sve ljude na svijetu.  

Drugi dio liturgije Velikog petka označilo je poklon (klanjanje) križu započelo unošenjem raspela prekrivenog ljubičastim velom među okupljenu župnu zajednicu (uz pjevanje Evo drvo Križa, na kom je visio Spas svijeta! I odgovor puka Dođite, poklonimo se!). Noseći križ pred oltar u svečanoj procesiji župnik ga je postupno otkrivao te tako znakovito objavio otajstvo križa (Gospodinova smrt otkrivena je i objavljena u novom svjetlu; po prorocima naviještana riječ o spasenju koje dolazi kroz trpljenje pravednika - o čemu govori prvo čitanje iz Knjige proroka Izaije, postala je stvarnost). Uslijedio je poklon svih vjernih pred križem, najprije svećenika, ministranata i zbora, praćen zborskom pjesmom. I ove godine izostaje cjelivanje križa zbog epidemiološke situacije (preporuka našega nadbiskupa Đure).

Posljednji dio obreda bila je sveta pričest (na Veliki četvrtak pohranjena na pokrajnjem oltaru) i obred je počeo Molitvom Gospodnjom, prvi put od početka pandemije omogućeno je pružanje mira i pristupilo se pričesti, a vjernici nisu bili obvezni nositi zaštitne maske u crkvi. Poslije pričesti i završne molitve nad narodom, svećenici i ministranti uputili su se do Kristova groba gdje je kapelan Krešimir predvodio prigodnu meditaciju. I vjernici su potom ostali u molitvenoj tišini te su sutradan imali prigodu pohoditi Kristov grob, urešen cvijećem darežljivih župljana, i moliti tijekom subotnjeg prijepodneva.

U duhovnom zajedništvu s papom Franjom na Putu križa

Župnik Ivica posebno je pozvao župljane na duhovno zajedništvo s moliteljima križnoga puta u rimskoj Koloseju i papom Franjom koji je započeo molitvu Puta križa, u petak u 21.15 sati, a križni put prenosile su televizijske postaje (HRT i Laudato). U Godini "Obitelji 'Amoris Laetitia'" (19. ožujka 2021. – 22. lipnja 2022.) meditacije i molitve pripremile su obitelji povezane s katoličkim volonterskim udrugama i zajednicama. Ovogodišnji redoslijed razmatranja djelomično odražava razvoj obiteljskog života – od financijskih poteškoća mladih parova do iskušenja roditeljstva, od boli zbog gubitka članova obitelji do iznimno teških situacija poput rata. Prijevode meditacija i molitvi na hrvatski jezik pripremio je Branko Jurić, vicerektor Papinskoga zavoda Campo Santo Teutonico u Vatikanu. Prijevod na hrvatski jezik u PDF formatu dostupan je na poveznici Put križa 2022. Preporuča se, moliti!

Priredila: Nevenka Špoljarić