Radosno u treću nedjelju došašća s „Plamenom ljubavi“, veselo na zornice!

Liturgijski motreno, treća nedjelja došašća je drukčija od ostalih triju i nedjelja se naziva Gaudete. Ime joj dolazi iz latinskoga jezika i znači radujte se! Nakon prve svijeće postilice ili prorokove - simbolizira nadu i iščekivanje, druge pomirilice ili betlehemske - označava mir, prije početka euharistijskih slavlja treće nedjelje došašća (11. prosinca) u crkvi je upaljena treća svijeća, pastirska koja znakovito slavi radost i veselje.

Drukčije je bilo i ispred crkve u nedjelju kada je Zajednica Vjera i Svjetlo – Plamen ljubavi postavila na stolove humanitarno-darovnu izložbu s rukotvorinama rađenim s puno ljubavi i strpljivosti kako bi razveselili župljane i prikupili dobrovoljne priloge za svoj daljnji terapeutsko-kreativni rad.

Čekamo li nekoga drugoga ili je Bog došao?

Večernje euharistijsko slavlje otvoreno je čitanjem duhovnog poticaja uz treću nedjelju došašća i ministrantovim paljenjem treće svijeće. Na početku misnoga slavlja župnik Ivan Jurić uvodno je razložio: „U Matejevu evanđelju 'kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike da ga upitaju: 'Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?' (Mt 11, 2-11) Gdje smo mi? Čekamo li nekoga drugoga ili je Bog došao i sišao na našu stvarnost, sišao među nas ljude jednoga Božića, a čovječanstvo to obilježilo prije dvije tisuće dvadeset i dvije godine? Znamo tko je došao – Isus Krist! On obilježava ovaj svijet i, rekao bih, cijelu zemaljsku kuglu. Ali, u našim medijima, neku večer gledam, i baš mi je 'ubolo' u srce što piše: 'Sretni, blagdani!' A još za koju godinu će biti: 'Srećni, praznici!', da uđemo u nešto 'prazno' jer ne znamo što čestitamo. 'Čestit Božić! Sretan Božić!' Izbjegavamo tu riječ i kao da ne slavimo Božić nego 'nešto' što neki ne razumiju. Mi dobro razumijemo i dobro znamo što slavimo – Božić, Božji dolazak. Ali, taj Božji dolazak je i večeras. Dolazi Bog među nas u ovomu trenutku! Pogotovu onomu koji Boga treba, koji ga traži i njegovu snagu, pomoć traži utjehu, tu je Bog. Neće doći, došao je on, ali mi trebamo doći i došli smo. Dopustimo danas u ovoj svetoj misi u ovoj crkvi neka nam on govori, a govorit će, ako mu otvorimo srce! A kad' otvaramo Bogu srce, onda spoznajemo da smo krhki, slabi, jadni, grešni i nemoćni, a on nam daje snagu i njegovo milosrđe nadoknađuje našu slabost i oprašta naše grijehe.“

U propovijedi župnik Ivan je na primjeru američkoga pisca koji u knjizi opisuje svoje putovanje u Indiju i doživljaj hinduističkog hodočašća na rijeci Ganges, istaknuo važnost navješćivanja nade ljudima. Ispričao je kako je nakon viđenog ondje pisac odlučio studirati teologiju kako bi očajnima, poput žene koja moli i viče dozivajući božanstvo da ju oslobodi od užasnog stalnog ponavljanja novog rađanja, seljenja duše u reinkarnacijskom nizu, pomogao i pružio ruku, rekao da ima spasa s Isusom iz Nazareta, dajući ljudima im nadu u vjeri u Isusa Krista, u novi život. Osvrćući se na nedjelju Gaudete, župnik je govorio o tome kako 'radost dolazi iz čista srca', u prihvatu Radosne vijesti, Evanđelja i življenju u skladu sa savješću, ispraviti oni što je krivo. Posebno je naglasio put kako postati i ostati radostan i kako se najvrsnije pripraviti za Božić; kako do radosti doći, radostan biti i drugima radost donositi (pogledati više u galeriji tekst poruke). Također, župnik Ivan se osvrnuo na „adventiranje“ po našemu gradu i drugdje, kazao je nema ništa protiv gradske urešenosti, ali živimo u vrijeme došašća u kojemu nigdje jaslica, iako je hrvatska jasličarska baština prepoznata u svijetu. Nigdje katoličkih simbola Isusova rođenja, vanjskih znakova istinskog došašća u kojemu se nalazimo već treću nedjelju, zamijetio je propovjednik jer ono što viđamo već godinama u javnom prostoru izgleda „kao da ne znamo koga čekamo i koga slavimo“.

Nakon mise, župljani su zastali uz rukotvorine darujući prilog „Plamenu ljubavi“ čiji su radovi ugrijali srca i vratili osmijeh na lica župljana.

Svaka zornica radostan korak do Isusova rođendana

Revne osnovce na misi u 7 sati bude pjesme koje pjevamo samo u došašću. Na spomendan sv. Lucije (13. prosinca) misu je predvodio i propovijedao župni vikar Florijan Zagorščak. U propovijedi, odmaknuvši od ambona, vlč. Florijan je stavši među djecu ispričao poticajnu „priču“ čija je tema u svezi s pročitanim Evanđeljem po Mateju (Mt 21, 28-32), te tako motivirao najmlađe župljane na razmišljanje o tematskoj po(r)uc i pitanju: „Koji od dvojice sinova izvrši volju očevu, onaj koji je rekao da neće na posao u vinograd, a ipak otišao ili onaj sin koji je kazao 'Evo, me', a nije otišao?“, odnosno iz priče o siromahu oskudno odjevenom zimi kojemu je bogataš obećao donijeti toplu odjeću, ali je na nj' zaboravio i u jutro ga našao smrznutog. „Tko obećanje dano čovjeku uvijek drži?“, pitao je vlč. Florijan. „Bog!“, odgovorili su maleni. Naime, djeca su spontano u interaktivnoj katehezi, znalački odgovarala na upite svoga kapelana. I tako više produbila znanje o Bogu, sigurnost u njemu i radosti biti u Božjoj blizini na još jednomu koraku bliže Isusovu rođendanu.

Molitvu vjernika predmolio je osnovac, što je novo uz zornice i posebna radost novim čitačima jer su maleni vidljivi dio župnoga zajedništva. Čuli smo i čestitku svima koji slave imendan na sv. Luciju.

Priredila: N. Špoljarić