Prvo slavlje svetkovine Tijelova u ekumenskom zajedništvu

Naša retfalačka župa Uzvišenja sv. Križa proslavila je svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove Tijelova, 8.lipnja, četirima misama. Posebnost ovogodišnjeg slavlja Tijelova je ekumensko zajedništvo s vjernicima Crkvene općine Osijek-Retfala Reformirane kršćanske kalvinske crkve čiji su vjernici te s njima članovi Mađarskog kulturnog društva Népkör (kalvini i rimokatolici) u mađarskoj narodnoj nošnji pribivali večernjem euharistijskom slavlju i sudjelovali u procesiji prvi put u 63-godišnjoj povijesti retfalačke  župe.

Večernju pjevanu misu s euharistijskom procesijom retfalačkim ulicama, sa molitvenim postajama do mauzoleja Pejačević (nekadašnjoj prvoj župnoj crkvi, bogoslužnom svetom prostoru) na Retfalačkom groblju, predvodio je župnik Ivan Jurić uz suslavljenje i u zajedništvu sa župnim vikarom Florijanom Zagorščakom.

Vjernici u narodnim nošnjama, svečanim odorama i odjevnom identitetu

„Želimo se vratiti svojim korijenima i odati počast onima koji počivaju, te se prisjetiti da je naš život poput procesije koja prolazi, ali u središtu našeg života je živi Isus kojega nosimo i u kojega vjerujemo. Zato smo danas zajedno -  pozvane crkvene zajednice i udruge; svjetovne udruge - društva i folkloraši u svojim odorama, narodnim nošnjama i sa zastavama; suradnici u župnim skupinama s vidljivim odjevnim identitetom - liturgijski čitači, prvopričesnici u haljinama, ministranti, pjevači (djeca, mladi i stariji sa zborovoditeljima), pričestitelji… i svi sabrani na slavlju Tijelova“, kazao je uvodno župnik Jurić te je na početku mise posebno pozdravio „kršćansku braću i sestre iz MKD Népkör, među kojima ima katolika i kalvina, i to je ono o čemu Isus govori na Posljednjoj večeri da budemo Jedno, jedna Crkva, da ne budemo razdijeljeni jer vjerujemo u istoga Isusa, čitamo isto Evanđelje, jedino su nam crkve razdijeljene i prilika je moliti za jedinstvo crkava“. Također, župnik je dobrošlicom  pozdravio i KUD „Slavonija“, Šokačku granu – Udrugu za očuvanje tradicijske kulture, vatrogasce župljane u svečanim odorama DVD Retfala te Zajednicu Vjera i Svjetlo – Plamen ljubavi (djeluje u retfalačkoj župi). Na misi je pjevao župni zbor uz ravnanje Ivana Bošnjaka i orguljsku pratnju Vjere Kurtović.

Srce kršćanskoga života je sveta misa, posebno ju slavimo procesijom

Župnik Ivan je u propovijedi promišljao o „najvažnijem središtu kršćanskoga života, a to je euharistijska sveta misa, sveta misa trajna žrtva ustanovljena na Veliki četvrtak, a na poseban način javno je slavimo i častimo procesijom“ te je istaknuo kako je „sveta misa središe i temelj svih naših okupljanja više od dvije tisuće godina i najuzvišenija molitva Crkve, utočište u radosti i žalosti“. Na kraju euharistijskoga slavlja predslavitelj je pozvao na poklon Presvetom Oltarskom Sakramentu u crkvi – prvoj od četiriju postaja „sjenice“ te je, nakon molitve za sveopću Crkvu i blagoslov s pokaznicom ispod „neba“ i pjevanje vjernika, procesija pošla Žumberačkom ulicom kraj okićenih kuća gdje su župljani (obitelji Vranješ i Bašić čiji je sin i unuk Bruno ponosno uz sjenicu u rukama držao sliku sv. Antuna Padovanskog) svečano i pobožno uredili dvije molitvene postaje uz koje su svećenici održali duhovni nagovor, čitali Božju Riječ, predmolili za nakane obitelji (središte kršćanskog života - Bog se utjelovio u Svetoj obitelji) uz zazivanje blagoslova na obitelji i kuće, te uz drugu postaju molili za domovinu Hrvatsku, hrvatske vođe i stanovnike zazivajući mir, ljubav i blagostanje u „Lijepoj našoj“.

Završna molitva, blagoslov i pjesma uz zapušten mauzolej Pejačević

Uz pjevanje crkvenih pjesama ponosna kilometarska procesija naroda svih generacija, predvođena stjegovima (Vatikana, Hrvatske, retfalačke Župe, Osijeka, Mađarske i udruga) prošla je najvećim retfalačkim naseljem Ljudevita Posavskog, Strossmayerovom ulicom, Retfalačkim grobljem gdje je uz zapušten mauzolej-kapelicu grofova Pejačević (1861.) na kamenom stupu nekadašnje ograde postavljena „sjenica“ i održana završna molitva za život župne zajednice i slogu župne obitelji koja je otvorena pjevanjem pjesme „Krist na žalu“.

„Pred ovom smo kapelicom gdje ste mnogi kršteni, primili prvu pričest, ovdje se krizmali. Na svetom smo mjestu gdje počivaju naši dragi pokojnici. Zato ovdje želimo moliti, prvo za našu župnu zajednicu, za nas svećenike, časne sestre, sve župne suradnike koji zajedno radimo na njivi Gospodnjoj da nas dragi Bog sve vodi u slozi, razumijevanju, ljubavi, u opraštanju“, kazao je župnik dodajući: „Zahvalimo za život župe, utemeljene 1. srpnja 1961., sjetimo se i molimo za sve pokojne i živuće retfalačke župnike, sahranjene pokojnike i redovnice Družbe Marijinih sestara na groblju te za redovnice Družbe Sestre naše Gospe koje od prvoga dana poslužuju u župi“. Također, poveo je Molitvu Gospodnju zaključujući: „Neka nas Bog sve čuva žive i zdrave, izlije na nas svoj blagoslov“, kazao je vlč. Jurić, a zbor je gromoglasno zapjevao „Tebe Boga hvalimo“, nakon završnog blagoslova klečećeg naroda. Duhovno je zajedništvo zaključeno pjevanjem pjesme „Svi kliknimo Kristu“ i župnikovom zahvalom „svima koji su u odorama uzveličali slavlje“, zahvalom nebu i Bogu zaželjevši nam svima blagoslov i sreću.

Dojmovi radosti i zahvalnosti za poseban dan

Doista, uz posebnost ekumenskog zajedništva u duhu Isusove zapovijedi, Bog je otvorio nebeski kišobran, unatoč sijevanju na sjeverozapadnom nebu i nismo osjetili kišu. Blagoslovno je bilo. I dojmovi župljana poslije slavlja su radost, ali i iznenađenost izgledom nekadašnje crkve naše župe prvotno nazvane Župe sv. Ivana Nepomuka. „Obilje Božjeg blagoslova i milosti rasulo se po našoj Retfali! Radosno i s pjesmom koračali smo u ljubavi Božjoj. Hvala i sva slava Isusu Kristu“, komentirala je Suzana Pavičić. 

Veličanstveno ovogodišnje svetkovanje Tijelova još dugo će u srcima pamtiti župljani. Prvi put od kada je dotadašnja crkva zatvorena, a nova crkva u funkciji od 17. ožujka 1991. godine, mauzolej usred parka ostao je samo mauzolej Pejačević (sagrađen 1891.) bez namjene (prepušten vlasnicama redovnicama Družbe Marijinih sestara koje ga prodaju trima suvlasnicima), retfalački župljani sa svećenicima su uz kapelicu molili. Bio je to za mnoge dirljiv trenutak jer danas, baš kao i 1961. kada je prvomu župniku Željku Pavličiću dodijeljena na uporabu posve devastirana bijedna kapelica (stoji u župnoj Spomenici, župni web), mauzolej je, unatoč zaštićenom spomeničkom dobru od lokalnog značenja u propadljivom, očajnom stanju bez stakala i dijela krovišta, s razbijenim nadgrobnim pločama… i tako desetljećima.

Međutim, vrijedno je za povijesni dan procesije u ekumenskom ozračju spomenuti vedriju stranu zajedništva. Naime, pridružio nam se MKD Népkör (predsjednik Tibor Vidaković, voditelj folklora Robert Semeši), odnosno članovi: Lacika Ferenc, Janoš Giber, Arpad Tot (član zbora), Marija Vrtarić, Ilonka Šomođi, Ida Turič, folkloraši Marija Šilješ, Lidija Vilc, Marta Andrić, Franjo Rupnik i Aranka Vajda (skrbi o nošnjama, članica predsjedništva). Suradnju u prvoj tijelovskoj procesiji Népköra podržao je biskup RKKC u Hrvatskoj Péter Szenn te smo mu zahvalni.

U zajedništvu je bila i gostujuća Udruga za očuvanje tradicijske kulture „Šokačka grana“ s podpredsjednicom Anom Muhar i Nedicom Janković, članicom Upravnog odbora, te članice retfalačke župljanke u nošnjama koje su privatno vlasništvo. Mađarske i slavonske nošnje, koje je odjenulo i članstvo KUD-a „Slavonija“, pridonijele su oživljavanju baštine i kršćanskog identiteta.

Važno je spomenuti i sudjelovanje prvopričesnika u bjelini koji su s košaricama punim latica ruža hodili retfalačkim ulicama i latice posipali po putu koji je slijedilo „nebo“ s Presvetim. Baš kao nekada u procesiji po parku oko prve župne crkve. Posebni su bili i najmlađi raspjevani župni pjevači u plavim majicama uz koje je hodila nasmijana zborovoditeljica Marijana Matijević. Svatko je na svoj pobožan način u procesiji bio poseban baš kao i proslavljen dan.  

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić