Župljani na biblijsko-duhovnom susretu u Vikarijatu:

„Kako postići mir koji nam je svima potreban?“

Nadbiskupijski Ured za biblijski pastoral u suradnji s Institutom za novu evangelizaciju „Sv. Ivan Pavao II.“ u nastavku novoga ciklusa biblijskih tribina u Vikarijatu Osijek organizirao je 3. listopada biblijski-duhovni susret „Kako postići mir koji nam je svima potreban?“. Retfalački župljani odazvali su se susretu na koji su pozvani vjernici i svećenici Osječkog istočnog i zapadnog dekanata, Čepinskog i Baranjskog dekanata.

Voditelj Ureda za biblijski pastoral vlč. dr. sc. Ivan Benaković, profesor biblijske teologije na KBF-u u Đakovu, održao je poticajno razmatranje o temi „Kako postići mir koji nam je svima potreban?“ uzevši za duhovni predložak odlomak Matejeva evanđelja 15, 21-28 o primjeru žene Kanaanke.

Susret je uvodnom dobrodošlicom otvorio vlč. dr. sc. Davor Vuković, predstojnik Instituta, te je nakon zajedničke molitve bibličar Benaković uveo u aktualnu temu kontekstualizirajući življenje u suvremenom digitalnom dobu i Božju riječ kao živi smjerokaz osobnog propitivanja sadržaja, razumijevanja i životnog svjedočenja katoličke, kršćanske vjere, nasuprot bujici raznih čudnih „teologija“ dostupnih na internetu koje vode u nered duhovnog života, nemir i krive slike o Bogu. „Gdje se nalazi istinska dubina susreta s Kristom? Upravo u Matejevu odlomku, perikopi… nije dovoljno uzeti tekst, a ništa ne razumjeti! Imati dušu, srce i temeljno znanje o vjeri, nužno je da bi nam se otvorili obzori velikoga Boga Katoličke Crkve. Kako doći do Božjeg čitanja? Otvorena srca uzeti tekst, vjerovati u tekst. Ne možeš doći do mira, ako ne vjeruješ da Bog tebi istinski progovara. Božja riječ važna je za razumijevanje sakramenata. Učimo se čitati Bibliju iz perspektive likova na 'sceni'. Važno je tekst kontekstualizirati, on je plod jedne kulture, poći od početka i doći do molitvenog čitanja Svetog pisma… Kažu da je Sveta zemlja peto evanđelje jer ona je kontekst. Kontekst u ovome odlomku (Mt 15, 21) Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sodonske je Tyre, prostor današnjeg Libanona, zatim razumijevanje odnosa između židovstva i ostalih poganskih, nečistih naroda u kojem ne postoji konzistencija, no Isus ondje ipak ide. To je susret s drukčijim se sebe, kojega se mi danas bojimo, i ovaj tekst govori nam 'Stani!', razbija stereotipe““, uvodno je kazao bibličar te problematizirao dvije stvarnosti Božju i ljudsku u današnjoj kulturi koja gubi dušu, kulturi bez kulture, bez srca, duha, ljudskosti i vjeri bez istinske vjere u živoga Boga prisutnoga u Presvetoj Euharistiji, u Boga koji od tebe stvara nešto novo i, kazao je bibličar Benaković „pred Bogom padaš ničice, oslobođen od taštine… Bog od tebe stvara nešto novo; to želim da stvori i od našega života, nešto novo“.

Naposljetku razmatranja o smislu teksta, voditelj je „zaplovio“ duhovnim dubinama odgovarajući na pitanja za osobno promišljanje: Što simbolizira žena Kanaanka? Gdje ona susreće Isusa? Kako ga oslovljava? Što je sadržaj njezine molitve Isusu? Kako Isus reagira (zašto)? Što je temelj „uspjeha njezine molitve“?

Tijekom susreta s Božjom riječju posvijestili smo: kako se može biti „u prostoru Boga, a biti ateist“ jer u čovjeku pored nas ne prepoznajemo Boga, „najviše grijeha činimo u međuljudskim odnosima“, „nevjera je najveći grijeh, nevjera u Božju svemoć i da Bog sve vodi – Crkvu i sve što jesi, zato se naše molitve ne uslišavaju jer ne padamo ničice pred Gospodina“; „nije važna vrsta molitve nego čisto srce i kad' stvoriš takvo raspoloženje, onda moli krunicu – razmišljaš glavom, vjeruješ srcem i tad' Bog daje jer ti je ispunjen duh“; „misija Crkve danas je donijeti istinski mir i sveto, kad se čovjeku donese sveto, obnavljat će se ljudskost“; „važno je stati, zastati, pogledati u Krista i istinski reći: 'Gospodine, pomozi'“; „možemo se zatvarati u manifestacije vjere, no Bog čeka vidjeti vjeruješ li stvarno i dat će najbolje za tebe“; „ohrabrite se, istinski njegujte kulturu srca“; „Isus traži sve, istinsku otvorenost, i ozdravi joj kći toga časa kad je majka povjerovala - morala je izaći iz sebe, svog prostora i dogodio se susret“; „vjera od mene traži odgovornost, zrelo zauzimanje za čovjeka“; „klonimo se banalizacije vjere i religije, vjera nisu magijske čini, vjera traži tebe, suradnju, tvoju ruku“; „u molitvi nije važan broj, kvantitativnost nabrajanja, nego kvalitet – sadržaj molitve je srce, predanje“; „Bog stavlja križ da te kuša, oblikuje kako bi bio u Kraljevstvu Božjem“; „najveća molitva je klanjanje, u tom poklonstvu vjerovati da je Bog tu, živ Krist u Euharistiji“.

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić