Zahvala Mješovitom zboru na hodočašću u Aljmašu

Među tisućama hodočasnika, koje tijekom 2023. godine broji aljmaško Svetište Gospe od Utočišta, jesu i vjernici naše župe Uzvišenja sv. Križa u Osijeku čiji su pjevači, doduše ne u punomu sastavu, treći put pjesmom i molitvom častili Gospu Aljmašku. Hodočašće Mješovitog župnoga zbora i Zbora mladih organizirao je 21. listopada naš župnik i Cenacolov duhovnik preč. Ivan Jurić na poziv prvog retfalačkog župnog sina vlč. dr. sc. Tomislava Ćurića, rektora Svetišta Gospe od Utočišta u Aljmašu i aljmaškog župnika, koji je ugostio zboraše kako bi zahvalio za liturgijsko pjevanje Mješovitog zbora na ovogodišnjem središnjem euharistijskom slavlju Velike Gospe u Aljmašu i za sudjelovanje u svibanjskom marijanskom hodočašću osječkih župa Gospi od Utočišta.

Ponovni susret ujedno je, uz notu zahvalnosti, bio radosna slavljenička svečanost čiji je vrhunac ostvaren na večernjoj misi na kojoj su pjevali zboraši uz ravnanje Ivana Bošnjaka i orguljsku pratnju Vjere Kurtović. Bila je to prigoda i za popodnevni posjet aljmaškoj bratovštini „Gospa od Utočišta Zajednice Cenacolo te svečanu trpezu u župnoj kući s večerom uz darivanje, smijeh i pjesmu.

Privilegij posjeta Memorijalnom centru sa župnim sinom vlč. Tomislavom

Uz brdo Kalvarija, u kišno popodne obasjano hodočasničkom vedrinom vlč. Tomislav Ćurić pozdravio nas je ponaosob ispred Memorijalnog centra (MC). Zajedništvo je otvoreno radosnim pjevanjem Gospi Aljmaškoj i molitvom ispred MC-a te smo ga skupa razgledali doznavši kako je nekadašnji vojni bunker sagrađen 1953. (u brdu gdje je porušen prvotni križni put) uređen ove godine, prenamijenjen u zavičajno-galerijski i memorijalni prostor te otvoren 1. kolovoza - trostruko znakovitog dana u domovinskoj povijesti Aljmaša. Ulazna kovana vrata napravio je retfalački župljanin Zdravko Zetović, a pjeskarenje svodova (utrošeno je šest tona pijeska na 450 četvornih metara) je „s puno utkane ljubavi i žrtve“ odradio pravoslavni vjernik Nenad Božić, kazao je župnik T. Ćurić te predstavio šest tematskih cjelina, galerijski umjetnički postav, dvije kapelice, spomen sobe i sobe tradicijske kulture s uporabnim predmetima. Naravno, tu je i soba dojmova. Imali smo svojevrsni privilegij razgledanja pomno osmišljenog prostora hodnika i „odaja“ uz stručno vodstvo doc. dr. sc. Tomislava Ćurića, profesora na Katedri za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Osijeku.

S nama su u razgledanju bila braća aljmaške bratovštine Cenacola, naša s. Vianea Pezer, članica Zbora i zborovoditeljica vjeroučenika na misi u 11 sati, te tri redovnice valpovačke župe Bezgrješnog začeća BDM. Zahvalno molitveno prisjetili smo se pjevača i svirača koji nisu bili s nama, napose Dječjega zbora sa Marijanom Matijević. U knjigu utisaka zahvalnu zabilješku pjevača upisao je zborovođa i pjevač Ivan Bošnjak, zapisavši i ovo: „Zahvalni smo našoj Gospi za dar pjevanja, koji ćemo koristiti u njenu čast! Gospo Aljmaška, moli za nas!“ Skupina sastavljena od četrdesetak zboraša dvaju zborova i njihovih orguljašica (Vjera Kurtović i Biljana Grašić) pozorno je slušala vlč. Ćurića radujući se postignućima tijekom njegova jednogodišnjeg boravka u Aljmašu i ostvarenja dugogodišnje zamisli o funkcionalnoj uporabi starog bunkera čijim uređenjem Aljmaš dobiva dodanu zavičajnu vrijednost i novu duhovno-turističku dimenziju.

Pohod kući bratovštine Cenacolo

Zborovi su pješačili do kuće bratovštine Cenacola gdje nas je dočekao David Tolić. Župnik Ivan, ujedno i Cenacolov duhovnik s domaćinima je otvorio susret zajedničkom molitvom, govorio je o nastanku kuće u Aljmašu prije pet godina (blagoslovljene 1. lipnja 2019.), pogledan je dokumentarni film u kojemu s. Elvira Petrozzi priča o rođenju i poslanju Cenacola. Poslušana su svjedočenja nekoliko mladića o „životu u tami i pronalasku svjetla“, putu obraćenja, o milosnim trenutcima novoga života u istini, radu i molitvi.

Vidjeli smo i dobro raspoloženog kuhara, mladića s Kosova kojega smo pozdravili pljeskom podrške čuvši da i on iako nije katolik moli svetu krunicu svim srcem, iskreno i pobožno s braćom u Cenacolu. A krunicom i s Isusom u tišini počinje svaki dan tijekom kojega se izmole otajstva i prije spavanja, na koljenima se u kapelici na katu kuće pred Presvetim moli krunica Božjeg milosrđa, čita biblijski odlomak na talijanskom i hrvatskom jeziku, pjeva. Te večeri molili su braćom duhovnik Ivan, s. Vianea i autorica teksta), a u noći sa subote na nedjelju ustaju iz postelje i od 2 do 3 sata mole! Na kraju susreta Matija, voditelj kuće, upoznao je goste s dnevnim ritmom života u Zajednici - sa „zdravom dinamikom“ dana započetog i završenog u predanoj molitvi svete krunice. Preč. Jurić je razložio što znači živjeti od Providnosti te, pitajući prisutne mole li krunicu sa svojom djecom, pojasnio kako je „molitva najsnažniji štit protiv suvremenih napasti, lijek protiv ovisnosti i škola ljubavi u obitelji“. Naposljetku je, uz osobno svjedočenje puta privrženosti prema Cenacolu, duhovnik iznenadio je prisutne uručivši "kapetanu" Cenacola nogometnu loptu - dar osječkih nogometaša koji će, planirano je, posjetiti Zajednicu.

Osim blagovaonice, ujedno dnevnog boravka za posjetitelje, nismo zalazili u kutke tihe kuće koja ima kućni red i iz nje jedino dopire molitva. Nije preostalo vremena razgledati gospodarstvo i vrt od čijeg uroda se uroda prehranjuju stanovnici Cenacola jer radeći priskrbljuju za život Zajednice. U mračnom večernjem okružju besprijekorno uređenoga okoliša, uočili smo osvijetljen dvorišni dio s drvarnicom i vrijedne mladiće u poslu, iako je rominjala kiša.  Pozdravili smo se s domaćinima do novoga susreta s pojedincima u našoj župnoj crkvi u zajedničkomu klanjanju pred Presvetim. Kako ih pratimo molitveno tako i darovima jer dečki, doista, žive od Božje providnosti, mole za sve nas i zahvaljuju za dobročinstva. Dragovoljni prilozi za njihove rukotvorine (stolić s devocionalijama stoji u hodniku) upotrebljavaju se korisno pa i za plaćanje osnovnih režijskih troškova. Zamislite, svoju odjeću peru ručno! Spominju hladnu vodu, ne zato što nema tople već to ima drukčiji smisao u njihovu „svijetu“. Kakvom? Nemaju mobitela, interneta, TV-a, ne primaju osobne posjete, nema alkohola ni cigareta pa ni posjetitelji kuće ne smiju pušiti u okružju Cenacola. Zahtjevan način života s bratom i uz brata ima ljekotvorni duhovno-odgojni učinak, baš kao i terapeutski smisao anđela čuvara novomu bratu u Zajednici. Bogu ništa nije nemoguće, uvjerili smo se hodeći prema aljmaškoj crkvi. U Cenacolu se živi sveto! To znači moliti i opet moliti, raditi, razgovarati iskreno baš o svemu i pomagati bratu, biti ponizan i poslušan, znati oprostiti sebi i drugima, učiti ljubiti bližnjega… živjeti „novo normalno“ u stezi, u miru s Bogom i ljudima. Možda, to sve je čak zahtjevnije u Cenacolu nego u otvorenoj redovničkoj zajednici. I taj životni duhovno-radni ritam valja uporno živjeti po izlasku iz zajednice nakon tri, pet godina. Puno vitalne vjere s Bogom živim na djelu može se osjetiti u posjetu Cenacolu i,slušajući ispovijesti, priskrbiti za osobni vjerski rast. Zato je pohod bratovštini bio blagoslovan i dragocjen.  

Pjevano misno slavlje s Aljmaškom Gospom

Zvonjava crkvenih zvona dočekala je retfalačke Gospine hodočasnike na ulasku u crkvu Pohođenja BDM i vedar osmijeh dobrodošlice preč. Ante Markića, bivšeg aljmaškog župnika s godinu dana umirovljeničkog staža, no aktivnog pastoralnog suradnika zauzetog u prihvatu hodočasnika koji (uz prethodnu najavu) hrle u Svetište iz cijele Hrvatske i inozemstva, posebice vikendom. Nakon marijanske pobožnosti sa Aljmašanima i s. Dominikom Jozić (Marijine sestre čudotvorne medaljice), večernju misu je predvodio vlč. Tomislav, a suslavio preč. Ante. Na misi su čitali i pjevali zborašice i zboraši.

Zanimljiva je bila propovijed aljmaškog župnika koji je biranim riječima zahvalio za pjevanje i pohvalio naš Mješoviti župni zbor s pjevačima sa zlatnim pjevačkim jubilejom, dodajući kako i malo stado aljmaškog zbora njeguje sa s. Dominikom četveroglasno pjevanje. Posebno je zahvalio za „podršku i molitve u srcima i na usnama“ koje su ga kao župnog sina Retfale pratile i prate u duhovnom pozivu. Istaknuo je kako u njegovu 18-godišnjem svećeništvu povezanost s Retfalom nije prestala i živo se sjeća, naglasio je Ćurić, svoje mlade mise 10. srpnja 2005. (uz geslo “Vjera, nada i ljubav”) kada ga je s rodnoga praga pratilo dvije tisuće vjernika, što je do tada bio neviđeno u Osijeku, a 160 župljanki priredilo je kolače. Prisjetio se, zahvalan Bogu, svojega rasta u Osijeku u retfalačkoj župi uz župnika Helmuta Schumachera i redovnica Družbe Sestre naše Gospe, vremena školovanja, maturalnog plesa, prijatelja i osluškivanja duhovnog poziva te neprekinute „podrške, puno ljubavi i pažnje Retfalčana i zato je uz Božji poziv svećenik“.  Zahvalio je Bogu i za Aljmaš, „ovo sveto mjesto koje je veliki dar“ u njegovu služenju te se osjeća lijepo, sretno i zadovoljno.

Lijepo je bilo slušati kako s poštovanjem i ljubavlju župni sin govori o rodnom župnom ognjištu i iskazanom gestom dobrote njeguje zajedništvo. Radost je bila duhovna, ali i raspjevana, uzajamna. Nakon završnog blagoslova i molitve, zborovi su otpjevali „Tamo gdje palme cvatu“. Druženje je nastavljeno u blagovaonici župne kuće. Uz zdravicu i molitvu okupili smo se na večeri. Bogatu trpezu, kojoj se pridružio naš kapelan Vladimir Sabo, začinila je vesela pjesma. Bila je to prava gozba kojom je pjevačima zahvalio župnik Tomislav zajedno sa župljanima koji su priredili i posluživali goste. Ostvaren je susret pun lijepih dojmova. I naš je župnik zahvalio za gostoprimstvo. A Retfalčani su komentirali prigodni dekor ostvaren rukama aljmaške zborovoditeljice s. Dominike Jozić koja je plodovima uresila prostor uz oltar jer su Aljmašani u nedjelju slavili zahvalnicu. Druženje je završeno darivanjem i zahvalnom pjesmom Retfalčana. Ivanu Bošnjaku zaslužniku za skladno pjevanje vlč. Tomislav je uručio monografiju Aljmaša i aljmašku rakiju, a svi su darivani prigodnim marijanskim kalendarom i knjižicom s molitvama Aljmaškoj Gospi. Ostvareno je hodočašće za pamćenje!

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić

Posjeta Memorijalnom centru

Bratovština Cenacolo

Misno slavlje s Aljmaškom Gospom