Misa, molitva i križni put drugoga dana u Lurdu
Drugoga dana hodočašća (15. svibnja) Osječani su bili dio hrvatske hodočasničke skupine s oko 350 vjernika iz Dubrovnika, Splita, Zagreba i Hrvatske katoličke misije u Njemačkoj koja je sudjelovala u misnom slavlju na francuskom jeziku u podzemnoj Crkvi sv. Pape Pia X. koja može primiti pedeset tisuća hodočasnika. Hrvatski su hodočasnici sa svojim svećenicima posebno pozdravljeni prije mise te su sa hrvatskim zastavama u svečanoj hodnji prošli crkvom praćeni pljeskom. U hodnji je sudjelovala osmogodišnja Sara Kupčinovac iz Petrijevaca te osječki hodočasnici među hodočasnicima iz Hrvatske sa zastavama, a na hrvatskom jeziku pročitano je misno čitanje i zaziv u molitvi vjernika.
Nakon tzv. međunarodne mise, pojedini su pohodili polivalentnu Kapelu Štovanja (blizu crkve Sv. Bernarde) i klanjajući se molili pred Presvetim. Svatko je na svoj način htio dublje uroniti u duhovnost, izreći nakane, zahvalu i jednostavno težiti sada i ovdje „biti svet“. Stremljenja hodočasnika jesu raznolika, no lijepo je zapazila naša župljanka Marijana Matić Hajdinjak podsjetivši na misao francuskoga pisca franjevca Eloi Leclerca: „Svetost nije neko ispunjenje sebe, ni neka punina koju stječemo. Ona je u prvome redu praznina koju otkrivamo, koju prihvaćamo i koju će Bog ispuniti u onoj mjeri u kojoj se otvorimo njegovoj punini.“ Upravo smo putem Majke Marije doživljavali vrijeme otvaranja Bogu.
Također, mnogi su vrijeme prije zajedničkoga ručka iskoristili za osobnu pobožnost bilo da su obilazili svetišni prostor ili kršćanski meditirali na jednoj od klupa u parku razdijeljenom mostom od srca Svetišta (nasuprot Spilji ukazanja) gledajući s obale u Gospin izvor. Bilo je vremena i za točenje vode iz slavina, kupnju suvenira, posjet nekog od stotinu restorana (s repertoarom francuskih vina, slastica i jelovnika, belgijskih i nešto rjeđe francuskih piva…) na putu prema našem hotelu u kojemu nas je čekala prebogata trpeza za ručak, ljubazni i nasmijani poslužitelji, zajednička molitva i pjesma, jednostavno druželjubivo hodočasničko zajedništvo u dobrom raspoloženju. Posebna uspomena je zajedničko fotografiranje koje je organizirao naš vodič Slavo. Fotografski je svečano ovjekovječen lurdski trenutak skupine donjogradskih župljana s bivšim župnikom Ivanom Jurićem i, naravno, nas Retfalčana s našim župnikom Ivanom.
Popodne, iako praćena pljuskom, ali i hodočasničkom pjesmom, održana je pobožnost Križnog puta na brdu Espelugues, tzv. lurdskoj Kalvariji (sagrađena 1912.) koju je na tekst Tomislava Ivančića „Pođi za mnom, susret s Isusom Kristom u križnom putu“ predmolio preč. Jurić i hodočasnik Saša Uzelac. Deseta postaja izgrađena je sredstvima riječkih vjernika, no službeno stoji mađarskih jer je tada postajala Austro-ugarska monarhija, pojasnio je Slavo Mandurić koji je približio vrijednost izgrađene Kalvarije na crkvenom svetišnom prostoru s 50-tak hektara. Večer je zaključena u svetišnom prostoru procesijom s Presvetim i bolesnicima o kojima skrbe volonteri. Kiša je bila dio „programa“. Hodočasnici su se prije počinka družili u prostoru hotela, prikupljali novčani prilog za dar koji će biti nabavljen sutradan te su upoznavali i prepričavali osobno iskustvo Lurda.
Priredila: N. Špoljarić
