Završni dan u Lurdu otvoren misom u Spilji ukazanja

Ranojutarnjom šetnjom u povorci uz rijeku Gavu, od Hotela Christina do Spilje ukazanja u Svetištu Gospe Lurdske, milosno je otvoren treći hodočasnički dan (16. svibnja na spomendan sv. Ivana Nepomuka) započeo euharistijskim slavljem na „povlaštenom“ mjestu objave Gospinih poruku u Spilji ukazanja. Tu smo na vjerničkom platou pod kišnim nebom, sa svećenicima iza oltara natkriljenog spiljskom stijenom, slavili misu u 7.30 sati predvođenu našim župnikom Ivanom uz suslavljenje o. Ike Mandurića i patera Areka koji je propovijedao, te dvojice svećenika.

Uvodeći u misno slavlje župnik Ivan je istaknuo kako se hodočasnici nalaze „na mjestu ukazanja BDM Bernardici, mjestu molitve i dijeljenja velikih milosti za sve koji se kaju za svoje grijehe, odlučuju živjeti Božjim životom i biti Božji, te se onda usuđujemo od Boga tražiti što nam je potrebno i moliti Gospu da nas opere vodom koju je darovala svijetu“.

„Gospa nas sve vodi na putu prema raju“

Nakon čitanja svetog Evanđelja po Ivanu (Iv 17,20-26; Da budu savršeno jedno), u propovijedi je p. Arkadiusz (Arek) Krasicki promišljao o tome kako Isus od tebe/mene traži da svi budemo Jedno i da Ljubav bude u nama.

„Svatko od nas želi biti u nebu, a za sada imamo iskustvo patnje, križa kojeg želimo odbaciti od sebe, zaboraviti. S tim križem ste došli i na ovo mjesto, a to su vaši najbliži, svi koji trebaju molitvu. Bog želi da se svi ljudi spase i naše traženje, prvenstveno neka bude da se svi ljudi spase. One koje nosiš u svome srcu, predaj da se spase po svojem trpljenju, bolesti, muci, nepravdi. Kad sam bio mladi svećenik nisam shvaćao rečenicu iz evanđelja kada svećenik posipava glavu pepelom i govori 'Obrati se i vjeruj Evanđelju. Prah si i u prah ćeš se vratiti' pa bih tada najradije preskočio tu rečenicu. Kad sam zapravo shvatio o čemu je riječ, želio sam nad svakim govoriti upravo tu rečenicu jer svi smo izašli iz raja i u raj ćemo se vratiti, to je naša destinacija, to znači biti svet“, razložio je propovjednik te ispričao kako je, dok je molio u Svetištu vidio majku kako se muči podižući teško bolesno dijete da dotakne križ i malo-pomalo sve do Isusove glave.

„U tome sam baš vidio još jedan mistični znak djelovanja One koja nikada nije izišla iz raja, 'nova Eva' koja tebe poziva da svaki dan budeš s njom, svaki dan s njom surađuješ. Toliko smo navikli da ne primjećujemo veliko čudo. Tu je još jedna velika tajna, veliko čudo, Euharistija! To je ispunjenje Isusove molitve svome Ocu da budemo Jedno, da Ja budem s njima i da u njima bude Ljubav. Teško je ljubiti bez Boga, bez Isusa“, kazao je i razložio kako „Marija – nova Eva poziva s krila zemlje da se vratiš u raj i dok poziva na haljini oko bokova ima plavu vrpcu koja nas podsjeća na 'Ponovljeni zakon'… to neka te podsjeća na deset Božjih zapovijedi, na raj iz kojeg si izašao, na plašt za molitvu i danas nas Gospa poziva na molitvu“. Na kraju je p. Arek poručio: „Nemojte zaboraviti da imate bolesnike u svojim kućama, u Osijeku, po cijelomu svijetu i to je snaga trpljenja! Ti, danas, možeš prinijeti žrtvu svoga tijela, svoje patnje. Budi blagoslovljen jer sada već silazi na tebe blagoslov. Bog je naša snaga, ljubav i Gospa nas sve vodi na putu prema raju.“

Slavlje zaogrnuto blagoslovnom kišom i pjesmom predvođenom zboristima (psalam je pjevala župljanka, naša sopranistica Marijana Matijević) završilo je vedrinom koja se pokazala i u nebeskom plavetnilu omogućujući lagodniju šetnju povijesnim toponimima bitnim za pobliže upoznavanje okružja u kojemu je živjela Bernardica Soubirous (7.1.1844.-16.4.1879.) koju Crkva liturgijski časti 16. travnja, te životopisa ove francuske redovnice i mističarke iz Lourdesa, kojoj se kao djevojčici, siromašnoj, bolesnoj pastirici 11. veljače 1858. ukazala Djevica Marija i predstavila imenom “Bezgrješno začeće”.

Razgled znamenitosti, klanjanje i umivanje vodom iz Gospina vrela

Nakon mise, posjećena je rodna kuća sv. Bernardice, mlin de Boly, kuća u kojoj je živjela, „cachot“ (zatvor), Tvrđava u Starom gradu s vidikovcem i botaničkim vrtom, muzejom i „kraljevskom“ kapelom kamo smo se uspeli dizalom (cijena ulaska u kompleks 8 eura), župna crkva Sv. Petra gdje je Bernardica krštena. Preostalo je kraće vrijeme za točenje vode iz slavina ili odmor uz okrijepu.

Poslije podne, nakon ručka, svi smo krenuli prema Svetištu uz vodstvo sjajnog vodiča Slave koji je sve organizirao do posljednjeg detalja, bio s nama pobožno na svakomu koraku hodočasničkog puta i potrudio se da svatko bude kvalitetno informiran, za organizirano zajedničko fotografiranje i da nikome ništa ne nedostaje, kao i za prihvat na svakomu mjestu pohoda Lurdu te je besprijekorna organizacija agencije „Kraljice mira“ opravdala najprije kršćanski pa i turistički ugled. Slavo je bio znalački lurdski domaćin sa znanjem francuskoga jezika i susretljiv suputnik na hodočašću te smo mu svi zahvalni kao i našem župniku te pratiteljskom duhovnom dvojcu.

Popodne nas je doveo na prostor molitve ispred zgrade „kupališta“ čiju smo tišinu ispunili molitvom krunice koju su predmolili svećenici (o. Ike i župnik) te laici, uveličavajući gotovo dvosatno čekanje i pjevanjem marijanskih pjesama koje je zaorilo dijelom Svetišta radujući volontere-redare. Sve to, dok se čekalo sjedeći na klupama s manjim pomacima prema zgradi s bazenima gdje su se hodočasnici umivali (nakon korone nema kupanja) u vodi iz vrela i zahvaljivali Bogu za milosti. Prednost ulaska u zgradu dana je nepokretnima i osobama s invaliditetom koje su dovozili volonteri. Strpljivo smo uronili u duhovnost i vrijeme je stalo.

Po jedan par hodočasnika koji su stigli na red za ulazak ljubazno su uvodili volonteri i gostoljubivo posluživali pri umivanju dajući obrazac postupanja (umivanje, ručnik za brisanje, molitva) ispisan na hrvatskom jeziku i zahvalnu smo molitvu naposljetku umivanja uglas ili tiho u sebi pročitali, ispunjeni neopisivim mirom i radošću srca. Ozdravljujuće je biti na ovom svetom mjestu. Bili su to milosni trenutci zahvale Bogu i ufanja u zagovor Lurdske Gospe.

Sa župnikom Ivanom Jurićem (obučenim u misnicu) vjernici su u 17 sati sudjelovali u klanjanju pred Presvetim održanim u podzemnoj crkvi Sv. pape Pia X. te potom po osobnom izboru u molitvi pred Spiljom Gospe Lurdske.

Bilo je vremena za kupnju suvenira, razgled i kupovinu misnica, druženje. I za zahvalnost Bogu za dobre ljude i naše župljane, za dobročinitelje, a ima se i kome zahvaliti. To jesu pojedinke i pojedinci naše župe koji su se surađujući sa župnikom Ivanom Jurićem svojski potrudili da imamo vlastiti izravan let iz Osijeka u Lurd. To do sada prije nije ostvareno i zbilja je bilo blagoslovno.

Hodočašće je završeno molitvom uz večeru i župnikovom zahvalom za dvije kupljene misnice retfalačkoj župi kao uspomenu organizatoru velikoga hodočašća u Lurd. Misnice će biti upotrijebljene na svečanim liturgijskim slavljima.

Kao i po dolasku u Lurd, po nas su pred hotel stigla tri autobusa i poslije 21 sat smo krenuli put aerodroma odakle smo poletjeli deset minuta prije ponoći i u Zračnu luku Osijek sletjeli u našu slavonsku ravnicu za dva sata i dvadeset minuta! Preletjeli smo 1.515 kilometara zračne udaljenosti. Usporedbe radi, pri putovanju autobusom trebalo bi dvadesetak sati neprekidne vožnje za prijeći 1.978 kilometar do Lurda u Francuskoj uz španjolsku granicu. Stoga je naporan put prepreka starijima i bolesnima za dolazak u najveće marijansko svetište.

Pljeskom sretnog dolaska u Osijeku pozdravili smo jedni druge do nekog novog hodočasničkog susretanja i polijetanja. Zahvalni za trodnevno zajedništvo dugo ćemo prebirati po lurdskom iskustvu jer od sada će mnogima duhovni doživljaj Lurdske Gospe tijekom priprave za svečano blagdansko slavlje u crkvi biti slika proživljenoga na vrelu ukazanja sv. Bernardici u dalekom, a bliskom Lurdu.

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić