Svetkovina Presvetog Srca Isusova uz srebrni jubilej vlč. Ivice Rebića

Naša župa Uzvišenja sv. Križa u zajedništvu s brojnim vjernicima iz susjednih župa svake godine proslavlja svetkovinu Presvetog Srca Isusova večernjim misnim slavljem, izvan župne crkve, uz istoimenu kapelicu. Ovogodišnje središnje slavlje 7. lipnja uz kapelicu bilo je posebnije jer je misu predvodio vlč. Ivica Rebić, ravnatelj Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, Caritasa osječkih dekanata i Vikarijata Osijek, koji ove godine slavi srebrni jubilej svećeništva i prvi čestitari bili su naši najmlađi župljani. Misu je suslavio župnik vlč. Pavo Vukovac, a pjevanjem uveličao župni zbor uz ravnanje i sviranje č.s. Evice Sočković.

„Isus je bio uzdignut na križ. Kad je netko uzdignut, bespomoćan je. Isusovo uzdignuće je suprotno ljudskim očekivanjima jer tek onda Isus je snažan i govori prijatelju još ćeš danas biti sa mnom. Kad smo bespomoćni, što radimo: vrijeđamo, urlamo, tražimo pomoć. Kršćani moraju biti uzdignuti da bi znali voljeti, ljubiti. Središte Kristova otajstva je vazmeno otajstvo. Tko ne prihvaća križ nije dostojan početka života ni završetka. Nije li križ nekom reći- volim te, drago mi je što si uspio, radujem se s tobom. Probodeno Isusovo rebro iz kojeg je tekla krv i voda je slika otajstva Crkve. Znak osvježenja. Kršćani moraju biti ljudi srca. Koliko ljudi stane u tvoje srce, toliko si velik. Lako je čovjeka odbaciti, teško ga je vratiti u zajedništvo. Tko od nas nije zalutao? Uvijek ima izlaz, svjetlo na kraju tunela i zato se nemojte stidjeti i reći: Zalutao sam. Gospodin daje hranu kao milosrdni Otac, da sve privuče k srcu. Mi svećenici često govorimo slavite euharistiju u punini. Prigovor da ne idete na pričest odbacite kao djelo zloga. Crkva je zajedništvo. Ako ima među vama koji poduzetnik, poručujem: Ne uskraćujte plaću radniku koji s mukom prehranjuje djecu. Pazi da ne padneš! To je moj govor srca. Danas nam treba govora srca. Ne stidite se govoriti srcem, radosno, kao djeca. Ona su nam dala primjer da se naučimo govoriti srcem. Iz našega srca neka poteku rijeke radosti i optimizma jer to nam treba“, kazao je propovjednik.

Na kraju slavlja naš je župnik zahvalio radosnom Ivici Rebiću, poručivši sabranima: „Svetkovina Presvetog Srca Isusova, Isusove ljubavi prema nama, treba svima biti poticaj za bolji revnosniji život kako bi naše srce bilo sličnije njegovom srcu i njegovoj ljubavi“. Uzvišeni duhovni i emotivni ugođaj prigodnim recitiranjem, uoči i na kraju mise, priredilo je dvadesetak djece uz vodstvo župljanke Blanke Bagarić čiji je literarni nastup oduševio Rebića, posebice dio u kojemu najmlađi župljani zahvaljuju Bogu za svoje svećenike i časne sestre. „Njegujte dobar običaj molitve uz kapelicu. I govor srca koji sam slušao od vas. Kažu da je govor srca najmudriji govor, govor ljubavi... Nakon pljuska, uoči mise, zasjalo je sunce. Djeco, je li zasjalo zbog vas ili zbog mene? Rekao bih, zbog oboje. Dvadeset i pet godina moje mlade mise počeo sam slaviti ovdje kod vas, uz kapelicu i sunce. Bog je velik, pobrinuo se za nas i neka vas sve čuva i blagoslovi“, kazao je naposljetku Rebić praćen čestitkama u dugotrajnom pljesku i darivanjem cvijeća. Slavlju je pribivala i Retfalčanka 84-godišnja Hermina Lanz koja je napisala uvodni slavljenički i zahvalni recital. Stoga joj je župnik posebno zahvalio, kao i dječici, štovateljima Srca Isusova te osobito vjernicima za održavanje kapelice i obitelji Đukić iz Psunjske ulice zaslužnoj za svečano uređenje prostora euharistijskoga slavlja i očuvanje slavljeničke tradicije začete 1936. godine kada je zavjetna kapelica u liporedu podignuta uz tekst: „Na čast i slavu Presvetog Srca Isusova da nas sačuva od svakog zla – podižemo ovu kapelicu.“ Nakon Domovinskoga rata kapelicu (u Psunjskoj ulici kod raskrižja sa Čvrsničkom ulicom) su Retfalčani obnovili 1995. godine i prolaznici pred njom rado zastaju u molitvi, paleći svijeće i reseći ju cvijećem.

Tekst: N.Špoljarić

Fotografija: Z. Kalazić

Više fotografija pogledajte ovdje.