Obiteljski križni put na tekst našega župnika Ivice Martića:

Uzmi svoj križ i pođi za mnom!

"Gospodine, poput tvojih učenika, želimo biti što bliže tebi, dok pokazuješ svoju vlast nad svijetom i činiš čudesa, ali strah nas je i želimo pobjeći kada se pokazuješ nemoćnim pred osudom i križem. Tvoj križ nije naš plan i vizija života. Plaše nas tvoje riječi: 'Oče! Ako hoćeš otkloni ovu čašu od mene, ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!' U noći izdaje Gospodin izgovara ove riječi. On moli, dok njegovi učenici spavaju. On moli, dok mi spavamo. U molitvi svoju volju približava Očevoj... Isuse, tvoj mir koji si doživio u Maslinskom vrtu i kojim zračiš u trenutcima osude, osvjetljava nam istinu: Otac ne želi patnju. Ne želi smrt. On želi da ljubav ostane dosljedna sebi samoj. Dosljedna u predanju za druge. I kada je križ jedini put dosljednosti i spasenja našeg i naših bližnjih, valja nam poći njime.

Isuse, ti poput učenika i nas probudi i pozovi na molitvu: Molite da ne padnete u napast. Molite, da ne odustanete onda kada je križ volja Očeva. Bdijete! Vjerujte da Otac i s vašim križem ima plan. Uzmi svoj križ i pođi za mnom!", rekao je župnik Ivica Martić uvodeći u pučku pobožnost križnoga puta održanu po prvi put na Cvjetnicu (9. travnja), s početkom u 21 sat, pod nebom ispred župne crkve Uzvišenja sv. Križa.

Prvi put sa upaljenim svijećama u pobožnosti je sudjelovalo 14 obitelji noseći križ po postajama, a posebnost je i ta što je tekst križnog puta „Uzmi svoj križ i pođi za mnom!“ sastavio i objavio (2010. godine u istoimenoj knjizi) naš župnik vlč. Ivica Martić, bivši župnik župe Odvorci (Grgurevići). On je pobožnost molitvom, pozdravom i uvodnim duhovnim poticajem otvorio i vodio, a s. Evica Sočković predvodila je pjevanje strofa napjeva o muci Gospodnjoj „Stala plačuć' tužna Mati“ (lat. Stabat Mater dolorosa) kojim su završavane postaje. Nakon zaziva na početku postaja u kojemu su sudjelovali vjernici, ulomke iz Evanđelja govorio je đakon Josip Erjavac, meditaciju župni vikar Robert Almaši, a molitvu župnik te je naposljetku pobožnosti poručio neka „izgovorene riječi na početku Velikoga tjedna potaknu vjernička srca na otvaranje za budnu molitvu, dostojanstvenu proslavu trodnevlja i slavlje Vazma“. Dičimo se i što su u pobožnosti sudjelovale redovnice družba Sestre naše Gospe i Marijine sestre čudotvorne medaljice (križ je na 15-oj postaji nosila poglavarica s. Kaja Ljubas). Obiteljski je križni put na Cvjetnicu sabrao obitelji, mlade i starije supružnike sa djecom, bake i unučad, a u obiteljskoj je molitvi na više postaja sudjelovala i svijeću držala s. Marija Jerković (Sestre naše Gospe). I tako je župna zajednica svečano ušla u Veliki tjedan.

Meditacije po postajama (duhovnim poticajnim temama) dotaknule su promišljanje među ostalim i o tome: Osuditi Boga, znači osuditi čovjeka, isto tako, osuda čovjeka, jest i osuda Boga!; Ljudi postaju teret, opterećenje jedni drugima. Teret na Božjim ramenima, teret u Božjim rukama.; "Tvoj (Isusov) pad je zapravo spuštanje k nama koji smo stalno u padu, na tlu.; Sine ja sam tu, s tobom i za tebe, tvoja majka, ti si moj život, ne boj se!; "Najteže iskustvo u svakom trpljenju, bolesti i patnji osjećaj je da smo sami... Ti želiš pomoći nama, a mi ne želimo pomoći Tebi, Tebi u našoj braći. I tako ostajemo i bez Boga i bez ljudi.; Tko će pokazati gestu ljubavi? Tko će učiniti dobro? Jedna žena, vjerna istini izdigla se iznad mase zavedene lažju i susrela se i Istinom. Htjela joj je prići. I čini to; Grijeh opravda novi grijeh, pad novi pad, laž novu laž. I grijeh postade naša svagdašnjica. Malo ukrasti, malo popiti, malo slagati, malo prevariti, malo... I učini nam se da grijeha nemamo.; Isus ne gleda svoju bol i patnju, njemu je stalo do naše patnje. To jest njemu je stalo više do nas nego do sebe. To je božja ljubav. To je pravo lice ljubavi. Ne misliti na sebe, već na druge.; Ne govori bogu o svojoj patnji, već svojoj patnji govori o Bogu. U ovom trećem svom padu Ti upravo činiš to, svome križu pričaš o Ocu.; Ljudi zaboravljaju da čednost nije ono što oni misle, ona nije ono što se vidi izvana. Lijepo odijelo ili haljina. Ona je iznutra, ona je dar srca. Ona se ne kupuje, ona je Božji dar. Ona se ne prodaje, već čuva... svojim utjelovljenjem svjedočiš svetost tijela... tvoje tijelo postade naše, a mi tvoji.; Na križu ćeš biti dokle god bude i jednog čovjeka. Na križu zbog ljudi, na križu za ljude; Zbog grijeha nas je zapravo strah živjeti, a još više umrijeti.; Došao je trenutak skidanja sa drveta križa. Križa koji će kroz cijelu ljudsku povijest ostati znak ljudske ljudosti i bahatosti, ali i znak Božje ljubavi prema svijetu, prema meni osobno.; Gospodine, jednom si bogatašu rekao:'Sve da netko i od mrtvih ustane ne biste vjerovali.' Tvojim učenicima, nama, ostalo je tvrdo srce. Nismo shvatili ni tvoj život ni smrt. Tijekom molitvenoga nagovora u tekstu križnoga puta, odnosno molitvi uz zazivanje Gospodina Isusa (u vidu osobnoga obraćanja Gospodinu) dotaknuti su osobni, obiteljski i životni križevi motreni iz kršćanske perspektive krila križa ljubavi Raspetoga spram čovječanstva i u znaku blagoslova kroz evanđeosku školu ljubavi koja nas uči kako je "križ blagoslov i blagoslov je križ". Uoči završnoga blagoslova puka, naposljetku je predvoditelj križnoga puta kazao i ovo: "Ovdje tvoja braća i sestre trpe otajstvo vlastita križa. Sa zemlje prema nebu upućeno je mnoštvo upita: 'Zašto? Zašto ja? Zašto meni? Zašto sada? Zašto?' Kao što je tvoj križ, križ i Uskrs ostao za nas tajna vjere, tako je i s našim životima i križevima. Al' ne zadugo. Jer za malo muke na zemlji zadobit ćemo dobra velika u vječnosti. I još više obećao si: U onaj me dan nećete ništa pitati!... Bdijete! Blizu je vaš Gospodin. Gospodine, kada ponovno dođeš želimo da nas zatečeš budne i u molitvi, raspjevane tebi na slavu, na slavu tvoga i našega Uskrsnuća!"

Tekst: Nevenka Špoljarić

Fotografija: ZUSK