Blagoslovljene ikone župne radionice ikonoslikarstva

Ikonopisom do dublje povezanosti s Bogom i učvršćenja vjere

Druge uskrsne nedjelje (23. travnja) župljane je razveselilo iznenađenje u našoj župnoj crkvi Uzvišenja sv. Križa - postavljene ikone izrađene u župnoj radionici ikonoslikarstva! Ostvarena je najava župnika Ivice Martića o postavljanju izložbe u povodu proslave Uskrsa. Svečanost umjetnosti je uslijedila naposljetku pjevane župne mise kada je 25 ikona blagoslovio slavitelj mise župni vikar Robert Almaši. Dakako, župljani su kršćanske motive svetaca na ikonama promatrali sa udivljenjem razgledajući izložbu prije i poslije četiriju misnih slavlja u nedjelju. Radost zbog završenih djela, nastajalih ponedjeljkom u župi u duhovnom ozračju

od listopada 2016. do Velikog tjedna 2017., ikonoslikarice su utjelovile molitvom zahvaljujući Bogu na euharistijskom slavlju u 9 sati, kojemu su pribivale:  voditeljica radionice Silvija Metzger, ak. slikarica,  i autorice ikona - župljanke župe Sv. Josipa Radnika u osječkoj Industrijskoj četvrti Đurđica Antunović i Vlasta Cerjak, te župljanke retfalačke župe Uzvišenja sv. Križa Branka Barić, Mirjana Valentić, Jadranka Jurić i Zdenka Budin (pjevačica u župnom zboru).

„Tebe dakle, Gospodine, danas slavimo što si obogatio darovima istoga Duha blaženike i svece kojima su na čast nastojanjem tvojih slugu izrađene ove slike. Udijeli svojim vjernima da slijede stope Gospodina Isusa Krista te promatrajući primjere svetih prispiju do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove“, kazao je Almaši izgovarajući blagoslovnu molitvu i izložba je "službeno" otvorena. Ikone su izazvale iznimnu estetsku pozornost izložbenim postavljanjem u našu (rimokatoličku) crkvu čije su autorice katolkinje, slikarice amaterke zaljubljene u kršćansku tradiciju i moliteljice.

Izložba je oživjela zapostavljenu duhovnu baštinu umjetničkoga izražavanja ikonopisom u Crkvi te ukazala na izvjesne predrasude i zablude o vlastitosti ikonopisa (pisanja ikone) navodno pridržane pravoslavlju. Stoga ne čudi što je izložba originalnih radova ikona potaknula razmatranje o tome što je ikona i ikonopis, u čemu se razlikuje od „klasičnog“ slikanja i koji je cilj pokretanja jedinstvene radionice/škole ikonopisa?

„Ikona je sveta slika, njezin cilj nije samo estetika i dekoracija koja bi svojim prikazom dovela religioznu dušu do ushićenja, ona prije svega ima duhovnu dimenziju i pomaže nam ostvariti vezu sa Kristom, Bogorodicom ili svecima.  Ikonopis je posebna slikarska tehnika koja svoje korijene ima u ranom kršćanstvu i koja se s vremenom razvijala i mijenjala. Ikonopis je posebna slikarska tehnika koja svoje korijene ima u ranom kršćanstvu i koja se s vremenom razvijala i mijenjala. Slikanje ikone se smatra 'svetim zanatom' stoga se ikonopisac koristi milošću Božjom kroz molitvu, post, poniznost i strpljenje. Razlikuje se od 'klasičnog slikarstva' po određenim pravilima u načinu izrade, tehnici, simbolici boja i prikaza i pristupu samog slikara/ikonopisca. Slikanje ikone se smatra 'svetim zanatom'. Na žalost, ikona je nepravedno zapostavljena na području Osijeka i ljudima nepoznata. Često zbog neznanja i predrasuda uzrokovanih ratovima u prošlosti, veže se isključivo za (srpsku) Pravoslavnu Crkvu. Zahvaljujući istočnim kršćanskim crkvama, tradicija ikonopisa je sačuvana, ali i danas je jednako raširena i poštovana u zapadnoj Katoličkoj Crkvi. Radionicama u župi Uzvišenja svetog Križa u Osijeku vjernici imaju priliku upoznati ikonu te pomoću ikonopisa ostvariti dublju povezanost s Bogom i na taj način dodatno razviti i učvrstiti svoju vjeru“, pojašnjava ak. Slikarica Metzger te dodaje: „Postoji razlika između ikonopisanja (slikanje ikona na dasci) i freskopisanja (slikanje ikona na zidu), također, postoje i razni stilovi (ruski stil, bizantski stil, koptski stil, barokni stil...). Tradicija ima svoju vrijednost stoga i pridržavanje tradicionalnog načina slikanja čini tu ikonu vrjednijom. Ikonopis je pisanje ikone, a ikona je riječ s likom napisana. One se više pišu, nego što se slikaju. Naime, slikarska tehnologija kojom su se izrađivale ikone nije zbog svojih karakteristika (upojnost podloge) dozvoljavala slikaru da se razmaše i 'slika', već ga je ograničavala na tzv. kratki potez i to je onda više bilo pisanje, odnosno slaganje linija od poteza do poteza. U praksi, takav način izrade, repeticije tankih linija u kombinaciji sa molitvom, uvodi nas u meditativno stanje i posebnu povezanost sa Bogom. Za slikanje ikone na dasci potrebno je strpljenje i mirna ruka. Svaki unutarnji nemir je vidljiv na ikoni.  Drugačiji način rada, karakterističan za slikanje ikona na zidu, jest shematiziran pristup modeliranja forme, nanošenjem tankih slojeva boje jedna preko druge, do najtamnijih do najsvjetlijih tonova. Naravno, takav način rada je brži i jednostavniji.“ Naime, voditeljica radionice ikonopisa je tijekom edukacije polaznica hvalevrijedno povezala kršćansku kontemplativnu molitvu, duhovnu glazbu i stvaranje unutar naše župne zajednice (po tome jedinstvene u Osijeku), nasuprot trendu komercijalizacije „ištancanih“ svetaca na drvenoj podlozi koji se nude u vjerskom turizmu, osobito u inozemstvu. „Na radionici se trudim staviti u prvi plan molitvu i istaknuti važnost procesa slikanja/pisanja. Koristimo se srednjovjekovnom tehnikom, jajčanom temperom na drvenoj podlozi (lipovo drvo) ili platnu. Stavljam naglasak na tradiciju i molitvu nasuprot zaradi i taštini“, pojasnila je Silvija Metzger.

Budući je izložba u sakralnom prostoru ponuđena do treće uskrsne nedjelje, korisno je produbiti razumijevanje ikonopisa pri čemu je važno iščitavanje simbolike. „Kao što se ikona piše, tako se i čita! Osim tehničkih pravila u izradi, bitna je i simbolika prikaza! Ikona ne prikazuje realističan prikaz nego teži nama otkriti dublji smisao događaja, duh, istinu! Svjetlost koja se prikazuje nije ovozemaljska nego božanska, dolazi iznutra, a ne od umjetnog osvjetljenja, sa lijeve ili desne strane. Boje imaju svoje značenje, primjerice odjeća Isusa Krista - donja haljina je crvene boje i označava svetost, dok gornja haljina plave boje simbolizira ljudsku prirodu. Naime, Isus je prvenstveno Bog, a onda tek čovjek, zaogrnut ljudskim tijelom. Kod Bogorodice su boje suprotne - donja haljina je plava, a gornja crvena. Zlatna boja simbolizira Božju prisutnost“, kazuje Metzger, ak. slikarica prepoznata i u volonterskom prinosu djelovanju katoličkih udruga. Radionica se nastavlja ponedjeljkom s početkom u 19 sati i već sada postoji želja župljana, koji su prepoznali vrijednost ikonopisa, otkupa radova te umjetničke sinergije potreba župne zajednice i radionice ikonopisa.

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić