Proslava „Križeva“

Blagdan Uzvišenja svetog Križa

Središnje euharistijsko slavlje na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa u našoj je župi 14. rujna 2019. g. predslavio vlč. Davor Vuković, profesor na KBF-u Đakovo, u koncelebraciji s našim župnikom Ivicom Martićem, vlč. Robertom Djossou, našim bivšim župnim vikarom, sad vikarom u Sikirevcima, vlč. Stjepanom Šumanovcem, župnikom iz Sikirevaca, paterom Dragutinom Bedeničićem, župnikom Župe Sv. obitelji na Jugu II, gvardijanom kapucinskog samostana fra Antom Pervanom,  gvardijanom Franjevačkog samostana u Tvrđi, fra Antom Perkovićem, vlč. Tomislavom Benakovićem, župnikom Župe Sv. Leopolda Bogdana Mandića iz Livane, potom fra Svetislavom Krnjakom i fra Zoltanom Dukaiem iz franjevačkog samostana u Tvrđi, našim bivšim đakonom Josipom Erjavcem, sada župnikom u Tordincima, paterom Josipom iz Družbe Isusove Osijek, te vlč. Mariom Žigmanom, studentskim kapelanom iz Osijeka.

„Na  blagdan Uzvišenja Sv. Križa mi slavimo najveći simbol naše vjere  - Kristov križ. Simbol koji obilježava naše živote od rođenja do smrti, rekao je u propovijedi o križu vlč. Davor Vuković, te nastavio: „ Prisutan je u našim domovima, na zidovima, često ga nosimo oko vrata, kao lančić, često je u našim autima, na retrovizorima itd. Znak križa prati našu svakodnevicu od jutarnjih i večernjih molitvi, molitvi uz jelo, sv. misu započinjemo i završavamo znakom križa, kad ulazimo u crkvu sa blagoslovljenom vodom činimo znak križa u spomen na naše krštenje, koje je također bilo u znaku trojstva i križa. Naše pokojne ispraćamo znakom križa, pa i u konačnici, na grobljima stoje križevi. Križ svugdje oko nas.... Ako nam se križ svede na ukras u kućama i oko vrata, a ništa više, onda bolje da ga nema. Bog traži u čovjeku vjeru koja uključuje životno predanje. Na takvu smo vjeru pozvani, vjeru koja logiku križa usvaja u sebe.... To je teška logika, ali je spasonosna, donosi spasenje, vječni život... To znači i prihvaćanje kad nam život donese trpljenje križa, kako kažemo „životni križevi“- bol, trpljenje, poniženje, nepravdu – prihvati to i pokušati blagosloviti da se iz toga rodi i za mene i za druge nešto dobro, a ne  proklinjati Boga i svijet oko sebe, zašto se to meni dogodilo, nego hrabro to nositi. Po mojoj bolesti i trpljenju neka se proslavi Bog. Često kažemo zašto se to meni moralo dogoditi, kao da se tebi jedinom dogodilo, kao da se nikom drugom ne događa...Malo karikiram, al to znači nositi križ. Kao i smrt jednog dana, mora doći. Vjera je braćo i sestre daleko od izvanjskoga ukrasa, utkana je u nas od rođenja. Sve u životu traži neku žrtvu, odricanje, trpljene, hrabrost. Roditelji dobro znaju što je odricanje. Iz tog se rađaju plodovi, djece, odgoja, uspjeha...Logika našeg odricanja, umiranja, križa utkana je u našu svakodnevicu. Sve ono što je vrijedno zahtijeva žrtvu, brigu, trud, odricanje.

Kada se netko hvali Kristovim križem, kad se netko hvali svojim kršćanskim, katoličkim identitetom, kada netko javno manifestira svoju vjeru, a ništa ne čini da to živi čime se hvali. Koristiti križ i katoličanstvo za vlastiti interes, a ne da se Bog proslavi to je, perverzija, gruba riječ ali tako je. Tada križ više nije mjesto spasenja nego mjesto sablazni i opravdano drugi govore kako se hvalimo kršćanstvom, a kradu, lažu, iskorištavaju, maltretiraju i ništa ne čine da se poprave. Svatko griješi, ali ne činiti da se popravi, tada križ više nije mjesto spasenja, nego mjesto sablazni i osude. ...Nažalost, nitko nije imun, Hrvata katolika je koliko hoćeš. A ti „Hrvati katolici“ koji, hvaleći se bogoljubljem i domoljubljem - i domoljublje i bogoljublje iskorištavaju za vlastite interese, interese svoje stranke ili uske skupine u kojoj se nalaze. Otvoreno treba stvari nazvati svojim imenom...I zato smo, braćo i sestre pozvani na budnost i na usvajanje logike križa, koje postaje spasenje, a ne osuda. Isus nije došao, čuli smo, da osudi, nego da spasi svijet... Od nas traži vjeru, koja će postati djelatna i životna.... Zato molimo i nastojmo, polazeći od sebe, da nam Bog umnoži vjeru ovakvu, životnu, biblijsku, koja nije tek izvanjska manifestacija i ukras, nego vjera koja se trudi, muči i bori...Molimo za dar vjere, molimo za hrabrost... Neka vas ova lijepa, draga, bogata svetkovina učvrsti u tome, u našoj vjeri u Krista, Kristov križ i uskrsnuće“ rekao je, među ostalim, u propovijedi, vlč. Davor Vuković, profesor na KBF-u Đakovo.

Na kraju misnoga slavlja, riječi zahvale nazočnim svećenicima ali i okupljenim vjernicima, kojima je čestitao crkveni god, naš župnik Ivica Martić prisjetio se početaka i osnivanja naše župe, koja je prvotno bila posvećena sv. Ivanu Nepomuku. Vrlo brzo su kaže naš župnik, tadašnji svećenici shvatili da ovoj župi treba puno veći i jači zaštitnik. „Zato nam je danas posebno drago što su svećenici našu župnu zajednicu stavili pod zaštitu svetoga Križa. Time se, kao župna zajednica obvezujemo da pred gradom Osijekom malo snažnije govorimo o križu i malo snažnije svjedočimo o našem Bogu, jer ga posebno častimo, štujemo i posebno se njemu molimo“ rekao je u zahvali naš župnik Ivica Martić. Mi svećenici, dodao je, dobro poznajemo sve župe u gradu.  Sigurno je da Retfala zauzima vrlo važno mjesto u crkvenom životu našega grada i naše nadbiskupije, zbog ljudi koji su ovdje jednostavni, spremni na suradnju, razgovor i na sudjelovanje u životu svoje župe.

„Sve je rečeno, u Bibliji prije svega, a i u propovijedi je jasno rečeno, stoga, rekao bi i Isus „tko ima uši da čuje, neka čuje“. Neka nas jača križ i prati Božji blagoslov – rekao je, čestitajući svim vjernicima i njihovim obiteljima Blagdan Uzvišenja sv. Križa, vlč. Davor Vuković.

Središnje misno slavlje glazbeno je animirao Mješoviti zbor naše župe, pod vodstvom i uz orguljašku pratnju sestre Samule Markanović.

Tekst i foto: ZUSK

Više fotografija u Fotogaleriji.