Proslava blagdana Bezgrešnog začeća BDM i sv. Petra Fouriera
u kapelici sestara Naše Gospe

„Važne stvari koje moraju trajati, nisu nikad dovršene i zrele u času rađanja.“ – misli su to sv. Petra Fouriera s kojima su sestre krenule put duhovne priprave za nadolazeće blagdane: Bezgrešnog začeća BDM i sv. Petra Fouriera, Utemeljitelja Družbe.

Od 2. do 9. prosinca, u vremenu od 17:00 do 18:00 sati, sestre su imale klanjanje koje su prikazivale za nova duhovna zvanja. Pjesmom, molitvom Presvetom Srcu Isusovu od sv. Petra Fouriera, moljenjem časoslova započinjale su klanjanje. Pjevajući ili recitirajući pjesmu „Otac nas zove“ i čitanjem životopisa sv. Petra Fouriera „Tragom četiri stoljeća“ prisjećale su se davne prošlosti svog Utemeljitelja koji je bio sav Božji i za čovjeka. Molitvom litanija BDM i pjesmom završavale su jednosatno klanjanje.

Veliku radost unijeli su im naši župljani koji su se pridružili u molitvi. Svaku večer broj se povećavao.

Priprema za njihov  blagdan završila je 10. prosinca kada su slavile sv. Misu koju je predvodio vlč. Vlado Delić, župnik župe sv. Josipa Radnika, Osijek. Poticajnim mislima uveo ih je u slavlje svete mise:

Svoju ljubav, dobrotu, napose svoju slavu i život, Bog želi podijeliti s nama ljudima. S vama, drage sestre Bog to dijeli još od života i djelovanja današnjeg sveca Petra Fouriera, vašeg utemeljitelja i zaštitnika. Na početku ove sv. mise najprije zahvaljujmo Bogu za svaku sestru Družbe Naše Gospe koja je shvatila i ostvarila Kristovo poslanje i služila i u onim trenucima kad to nije bilo lako. Za sve trenutke kad nismo bili vjerni Božjem pozivu, za sve trenutke kad nisam bio olovka s kojom Bog želi pisati povijest – čudesnu, jedinstvenu – pokajmo se.

U homiliji je rekao:

Izvanredan prizor današnjeg Evanđelja! Kakva fantastična skupština naroda! Svi ljudi, svih boja i rasa, svih vremena i civilizacija. Nitko neće manjkati! I ja ću biti prisutan! I ti ćeš biti prisutan! Bit će tada sve jasno i razlučeno: dobro od zla, istina od laži, pravda od nepravde. Sve!

Ovo može razumjeti samo onaj tko svoj život promatra pod vidom vječnosti. Vjerujem da ću u tom trenutku mnoge stvari drugačije gledati i ispravnije se prema njima postavljati. Ono što sam olako propuštao i zanemarivao postat će mi važno i nezaobilazno. Govor o tome kako će Krist sjesti na prijestolje i kako će se pred njim sabrati svi narodi želi nam reći da smisao povijesti ljudskog života ne može biti riješen ni od jedne osobe, ni od jednog predsjednika ili vlade, ni od jednog političkog sistema, ni od jedne ideje, ma koliko ona bila uspješna. Ako rješenje svih nevolja tražimo unutar ljudske povijesti, zaboravljamo nevolje i patnje svih koji su bili zanemareni, zlostavljani, nepravedno osuđeni, pregaženi u ljudskoj povijesti. Kao i uvijek, i danas se ljudi pitaju zašto dobri trpe i propadaju, dok loši najčešće dobro žive i smiju nam se u facu! Pa svijet je pun žrtvovanih dobara i uspješnih lopova koji uživaju u dugim i mirnim životnim večerima sve dok im s rukom punom zemlje ne začepe usta. No, je li to odgovor?

Obično se kaže da velika vremena rađaju velike ljude. U teškim vremenima ljudske povijesti uvijek se znao naći neki veliki čovjek koji je znao usmjeriti tijek ljudske povijesti. Možemo zamisliti koliko je bilo važno vrijeme u kojem se pojavio sv. Petar Fourier. Bilo je to vrijeme mnoštva onih koji su vapili za pomoć, a pomoći niotkud. Vrijeme u kojem je malo tko ili nitko pomagao onima koje nitko ne voli, onima koji se ne mogu sami izdići, vrijeme mnoštva siromašne i zapuštene djece i mladeži koje nitko nije znao usmjeriti na pravi put. Uzoran redovnik, svećenik, župnik, savjetnik vladara, reformator, odgojitelj i učitelj mladeži, utemeljitelj Družbe sestara Naše Gospe koja će se posvetiti izobrazbi i odgoju djevojčica. Bilo je to vrijeme kad su škole bile luksuz koji su si mogli priuštiti samo bogati. Sv. Petar Fourier zajedno sa svojim sestrama podizao je odgojne ustanove za siromašne djevojčice i djevojke. Bilo je to tad vrlo hrabro i smjelo.

Sv. Petar, bl. Alis, bl. Terezija i s. Anuncijata slijedili su isto nadahnuće, iako su živjeli u različitim vremenima i na različitim mjestima. Iz čiste ljubavi prema Isusu Kristu posvetili su se odgoju siromašne i zapuštene djece i mladeži, poglavito ženske.

Vi sestre i danas nastavljate njihovo djelo u vremenu i okolnostima u kojima živite i djelujete – istom metodom: bezuvjetno prihvaćanje i dobrota koja ponajprije proizlazi iz življene vjere ali i iz duha i ideje vašeg utemeljitelja, kao i iz evanđeoskih savjeta. I današnja generacija Družbe sestara Naše Gospe jest pravi uzor i odgovor na pitanja i traženja današnje djece i mladih.

Sad malo osobno: rastao sam kao ministrant... vjeroučenik uz župnika i sestre koje su djelovale u mojoj rodnoj župi. Bilo mi je to zanimljivo. Sestre su se najviše bavile s nama. Osim za naš vjerski, dobro su se zanimale i za naš općeljudski odgoj kao i za školu. Kod njih smo uvijek bili dobro došli. Izgradile su mene i moje generacije u ono što smo sada. Nisam ja baš uvijek bio poslušan i dobar. Znao sam se otimati, izbjegavati, ljenčariti. Pravio sam se važan i znao odgovoriti  Neću! Popustio sam u školi, prestao ići na misu, na pjevanje, sviranje. Ali strpljivošću i dobrotom sestara opet sam se vraćao...

Znam, drage sestre da u vama većina ljudi želi prepoznati samo vrline. Tek poslije razmišljajući o svom djetinjstvu, shvatio sam da su me privlačile i slabosti i pogrješke i sestara i župnika. Mislio sam da su oni neki vanzemaljci, ili neki anđeli koji niti spavaju niti jedu, niti se uprljaju, niti se svađaju kao mi obični ljudi. No, uza sve slabosti vi ostvarujete uvijek iznova vaše poslanje: blizina malom čovjeku, njegovim potrebama i traženjima. Sigurno ste zbog svog poslanja i predanosti Božjoj volji, zbog svog redovničkog odijela kojim svjedočite nailazile na nezahvalnost, podsmijeh i prijezir, kako u svijetu, tako i u Crkvi i kod nekih svećenika. Da, teško je biti Božji znak na ovoj zemlji. Svi žele biti uz bok jakih, silnih, uspješnih. Ali svijet pobjeđuju samo oni koji uspijevaju pobijediti zlo, koji su u očima svijeta skromni, slabi i nemoćni. Upravo naša nemoć navodi nas da zaštitimo one koji su udareni mržnjom. Nemoć je poraz oholosti, ljubomore, svađe. Sestre ove Družbe slijede tu Isusovu nemoć svaki put kad ih prezru i stave u stranu. Isus Krist kojeg slijedimo pokazao je da je njegova nemoć u jaslama a poslije i na križu postala svemoć koja privlači ljude.

Prevalila si možda 40, 50, 70 godina putovanja kroz ovaj život. Toliko puta je bilo teško, ili nije imalo smisla. Za sobom možda tegliš teške životne terete i napore. Unatoč tomu uvijek si bila spremna poslušati Božji vapaj u onima koji te trebaju. I nemoj se umoriti u dobru: bori se za pravednost, istinu i prijateljstvo, svadljive zaustavljaj, umišljene stavi na njihovo mjesto, zanovijetala smiruj, siromasima pomozi, dobre ohrabruj, zle podnosi i sve ih ljubi!

Isus neće hvaliti one koji su mu podizali prijestolja i kovali krune da bi njegovim ugledom utvrđivali svoju vlast. On će hvaliti one koji su ga prepoznali u običnim, ugroženim, neuglednim i najčešće malim razvlaštenim ljudima.

Slijedeći primjer sv. Petra Fouriera vjerujem drage sestre da i vaša imena pišu tamo s desne strane!

Radost zajedništva s našim svećenicima i Marijinim sestrama nastavila se kod zajedničkog stola.