Trodnevnica sa duhovnikom Marinom Kneževićem
U župnoj crkvi je od 8. do 10. rujna održana uža trodnevna duhovna priprava uz proslavu 60. obljetnice župe i crkvenoga goda. Trodnevnica je počinjala molitvom krunice uz sudjelovanje župnih molitvenih skupina i prigodom za sakrament svete ispovijedi, a duhovnu obnovu pod večernjom misom vodio je Marin Knežević, svećenik đakovačko-osječki, utemeljitelj Pokreta Božanskog milosrđa i prvi duhovnik prvog hrvatskog Svetišta Božjeg milosrđa na Ovčari kod Đakova. Mise je suslavio naš župnik Ivica Martić.
Duhovnik Knežević u propovijedima je razmatrao o križu: BDM, Josipa Egipatskog (Post 37) i Isusovom spasonosnom križu. Prve večeri na Malu Gospu liturgijsko je pjevanje predvodio župni zbor uz ravnanje s. Vianee Pezer i orguljsku pratnju Dunje Keža. Zboristi su pratili klanjanje pred križem koje je uz meditaciju predmolio Knežević.
„Križ jesu muka, teškoće, ali i vjerovanje u nadahnuće koje je u Majci Mariji. Na tome putu 'čini što možeš, a Bog će učiniti što ne možeš', kazao je za života mons. Ivan Šešo. I uistinu, dok motrimo Mariju na njezinom putu vidimo muku, tisuću muka i vjeru. Moramo vjerovati kroz nadahnuće Marijina križa sada u ovom vremenu. Dok duboko osjećamo križ(eve), s nama je živi Bog. Svoj križ su nosili i Marija i Josip, nije im sve bilo osigurano, živjeli su u nesigurnosti ovoga svijeta, ali s pouzdanjem u Boga. A mi? Živimo u strahovima, želimo imanje, hvatamo se za slavu. Jesmo li naučili nešto o životu u nesigurnosti od svete Obitelji, od Marije? Nismo. Živi se bez Boga, vjernici su lani u ime zdravlja zatvorili crkve, živi se u lopovluku, silno se bore za život bez vjere. A takav je život potpuno besmislen. Mi, moramo tražiti Istinu! Nemojmo se bojati nositi križ nesigurnosti! Danas priđimo križu s Marijinim uvjerenjem, s Duhom Svetim! Gospina ljubav je najviša pohvala na križu, u njemu je sve sabrano. Naši sveci žive Marijinu vjeru od snage križa. Molimo Boga da nam usadi više Marijinog mira i radosti“, promišljao je Knežević prve večeri obnove.
Drugim je razmatranjem duhovnik posvijestio križ trpljenja zbog same ljubavi na primjeru Josipa Egipatskog (Post 37) koji je „trpio samo zato što ga je Otac volio i mi, današnji kršćani vidimo kako ne moramo činiti zlo da nas svijet mrzi i ne voli, a to samo zato što smo ljubljeni“.
Duhovna je obnova zaključena razmatranjem Isusova spasenjskog križa ljubavi koji nam je slijediti u žrtvi. „Isus je plakao za Lazarom, nad Jeruzalemom, nad stadom koje ga se nije usudilo slijediti zbog lijenosti i kukavičluka. To dvoje potpuno razaraju duhovni život. Koliko smo danas spremni učiniti dobro za Boga i čovjeka, žrtvovati se, boriti? Među današnjim svecima jesu sestre karmelićanke kojima ništa nije teško učiniti za Boga; žrtvuju se, mole za Crkvu i za nas; imaju klecalo, postelju, vrč vode i ništa im više ne treba. Vidim sebe i mislim si: 'Bože, spasi me, pomozi mi.' Kukavičluk još više udaljava Isusov križ od nas. Prije ili kasnije shvatit ćemo, ako se ne odvažimo biti hrabri i spremni na žrtvu, propast ćemo, i to u svakom poslu, obitelji, državi i duhovnom životu. Čvrsto se držimo nečega, misleći kako je to sigurnost. Vjera vodi u 'nesigurnost', ovisnost o Bogu. Isus je molio da svi budemo jedno, a to je evanđeoski život, život u Bogu, ne razdvajanje tako prisutno danas… Isusov križ je je svjetlo prema kojemu idemo u spasenje. U križu je spasenje, ne u odbacivanju križa i prilagođavanju svijetu. Isus i danas prolazi svijetom, govori nam: 'Ja sam pobijedio svijet. Ne bojte se!'. Svijet je mrtav, pobijeđen. Nismo tu samo da nas Bog voli i tješi, nego je to odnos obostrane ljubavi. Kroz tu ljubav mi drugome dajemo hrabrost i ljubav. No, sv. Franjo plače zato što 'Ljubav nije ljubljena'. Danas molimo za one što su daleko od Boga, za ljubav i mir u srcu. Pred nama je veličanstven blagoslov s križa: Gospodin nas gleda i ljubi!“
„Zdravo križu nado jedina!“
Naposljetku trodnevnice, prije završnog predslaviteljeva blagoslova, sabranima je zahvalio župnik Ivica, domećući: „Križ nije Božja volja, već su naši križevi posljedica istočnoga grijeha. Istočni grijeh je razlog zašto trpimo križeve, suočavajući se s posljedicama vlastitih grijeha. Na križu je razapeto zlo. Dobro će pobijediti, Bog će u svojoj ljubavi ispuniti čitav svijet. Božja volja je ondje gdje ima najviše ljubavi, a ne najviše patnje. Mi sada trpimo neispunjenost ljubavlju. Nosimo svoje križeve s ljubavlju kojom je Isus to učinio za naše spasenje.“ Najavljen je program slavlja Križeva uz geslo „Zdravo Križu, nado jedina!“ Uoči blagdana, 13. rujna (ponedjeljak) u 18.30 bit će slavlje uočnice i u 19 sati počinje „Večer milosrđa“ s prilikom za susret s Gospodinom u Presvetom Oltarskom Sakramentu, osobnu molitvu u tišini i mogućnost pomirenje u sakramentu ispovijedi. Na blagdan Uzvišenja sv. Križa (14. rujna) jutarnju misu u 8 sati i misu za početak školske godine u 11 sati predvodit će isusovac p. Ivan Junušić, naš mladomisnik. Središnjim euharistijskim slavljem u 18.30 predsjedat će đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić. Pjevanje će animirati Mješoviti župni zbor, te orkestar i Ženski zbor STD „Pajo Kolarić“. Proslava je ujedno zahvala i molitva za svećenička i redovnička zvanja jer je naša župa Osječkog zapadnog dekanata u šest desetljeća postojanja izmolila četvrto svećeničko zvanje, ima četiri redovnice te dvojicu bogoslova.
Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić
