Devetnica pete večeri sa vlč. Ivanom Benakovićem i s bračnim parovima
Peta večer devetnice u duhovnoj obnovi uz slavlje Gospe Lurdske u utorak (7. veljače) otvorena je molitvom križnoga puta koje je, uz duhovno razmatranje župnika Ivana Jurića, predmolila župna skupina Zajednice bračnih parova.
Uvodeći u misno slavlje, predvoditelj bibličar dr. sc. vlč. Ivan Benaković kazao je kako današnje liturgijsko čitanje Knjige Postanka (Post 1, 20 — 2, 4a) upućuje na Božje stvaranje svijeta i čovjeka „na svoju sliku“ kao krune Božjega stvaranja te kako tu istinu valja posvijestiti u svakodnevici življenja katoličke vjere, življenja duhovnosti i Božje istine u nama, prihvaćajući u snazi Božje riječi sebe same sposobne nositi Boga drugima. Misu je suslavio župni vikar vlč. Florijan Zagorščak.
Promišljanje o licemjerju i srcu daleko od Boga i Božjega
Razloživši u propovijedi znakovitu aktualnost „usnama koje časte Boga, a srce im je daleko“, vlč. Benaković razmatrao je, na temelju čitanja svetog Evanđelja po Marku (Mk 7, 1-13) o Isusovu odgovoru pismoznancima i farizejima o tome kako su napustili zapovijed Božju, a drže se predaje ljudske.
“Danas kada slušamo ovo Markovo Evanđelje gdje Isus uspoređuje ono što je Božji zakon i Božja predaja, ono što Bog nalaže čovjeku i ono mi ljudi sebi nekada umislimo da je Božji život, ne mogu se ne smijati. Vjerojatno ste vidjeli kako sam se i osmijehnuo kada je kapelan naviještao Evanđelje. Doista mi je nekada simpatično slušati ovu evanđeosku perikopu, ovaj razgovor između Isusa i farizeja i nekih od pismoznanaca koji su došli u Jeruzalem. A zašto? Zato što ljudi koji su vični Božjemu zakonu, rekli bismo iz današnje kršćanske perspektive koji su ljudi Crkve, a u biti ne razumiju ništa. Dolazi su, vjerojatno, neprestano u hram, stalno su dolazi na židovske liturgije, a nisu shvaćali ništa od svega toga. To treba znati! I na koncu, vidjeli ste u današnjem Evanđelju, što im Isus kaže, a da to meni kaže, doista bih se i zapitao o svojoj vjeri. Da vam netko sada kaže ono što je njima Isus rekao, ne znam kako biste vi reagirali, ali ja bih žestoko reagirao. A što im, farizejima, zakonoznancima, Isus kaže, onima koji su dolazili oko Isusa, ljudima ne nevjere, nego vjere: 'Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke — uredbe ljudske.' Kako se osjećate, kad čujete ovaj biblijski tekst? Ja teško. Zato što sebe ispitujem. Kada dolazim na svetu misu, kada se molim, kada kao svećenik vršim čine Crkve, uvijek si postavljam pitanje jesam li licemjeran ili istinski srcem prianjam uz ono što je Bog, što je Božji život i ono što Bog naučava? To je temeljno pitanje, koje si uvijek postavljam. Kad idem na svetu ispovijed, danas sam išao, pitam se kao svećenik gdje sam ja, ne gdje su ljudi kojima sam poslan, ne kakvi su ti ljudi, kakvi su moji prijatelji, moji kolege, nego gdje sam ja kad slavim svetu misu?
Gdje sam ja, gdje je moje srce kada molim i sudjelujem u svetoj misi?
Gdje sam ja kad se molim, kada vršim ono što su čini Crkve? Jer što mi sve vrijedi, meni i tebi, Isus je rekao, da cijeli svijet steknem, a životu svome naudim! Život je prolazan, danas jesmo, sutra nismo. Bit će mi najveća osuda, budem li stao pred Božje lice, tobože bio sam svećenik, a Bog će me pitati i što ćemo sad. To je pitanje koje i mi sebi, ove večeri, želimo postaviti; bili smo kršćani, živjeli smo kao vjernici, išli smo na devetnicu, molili smo krunicu, išli smo na svetu misu, ali gdje je naše srce bilo? To je temeljno i pravo pitanje za nas vjernike! Može nam se jednoga dana dogoditi, a to nikome ne želim, prvome sebi to ne želim, a vjerujem u taj susret sa Bogom licem u lice, i pitat će gdje je bilo srce. Ne gdje je bilo lice. Koliko ljudi glume da su vjernici, stavljaju različite maske u svome životu i drugim ljudima 'nabijaju' da su oni vjernici, a doista u dubini svoga srca su licemjerni i daleko su od života Božjega, Sveto pismo nikada ozbiljno nisu shvatili i uzeli u obzir, nego jednostavno tek tako ono što oni misle da je Bog, odnosno oni što oni misle da je Božji život. Pa sam sam bio takav. Tijekom svoga odrastanja sebe sam znao uhvatiti upravo u tu zamku; studiraš, čitaš knjige, baviš se teologijom, i onda gledaš – a gdje je srce? Gdje sam ja u svemu tome? I onda sam uvidio puno toga što nije dobro u mome životu. I zato sam molio Boga: hajdemo, Bože, to probati mijenjati na planu moga življenja, ne mogu tako više. Ne ja sam, što je moja sposobnost, nego doista uz Božju snagu, Božju silu i Božju sposobnost. I kad tako čovjek počne promišljati sebe u svjetlu Boga, u svjetlu Božje riječi i svjetlu Božjega zakona, onda vidi da je njegov život drukčiji! Tvoj se život jednostavno mijenja, više nije isti“, kazao je među ostalim propovjednik Benaković.
Cijela potonja propovijed može se poslušati u priloženu audio zapisu, zahvaljujući suradljivom i susretljivom vlč. Ivanu Benakoviću.
Misu su pjevanjem usvečanili župljani predvođeni skupinom pjevača uz vodstvo Danice Andrašević i praćeni s. Vianeom Pezer.
Tekst i fotografija: N. Špoljarić
