Župno hodočašće u Međugorje i Brestovsko
Čašćenje Kraljice svete krunice u listopadu, od 6. do 8., u našoj je župi osnaženo hodočašćem Kraljici mira u Međugorje i klarisama u Samostan sv. Klare u Brestovskom gdje smo uživo doznali o djelu sv. Klare, Drugom franjevačkom redu i kako žive opatice u kaluzuri. U Međugorju smo slušali svjedočenja o vremenu Gospina ukazanja, a u posjetu Zajednici Cenacolo uvjerili se u djela živoga Boga po apostolatu s. Elvire, utemeljiteljice Cenacola, milosti ozdravljenja od raznih ovisnosti po molitvi, radu, redu i slušanju Božje riječi… Susreti i pobožnosti na svetim mjestima su, na poseban način, obogatili vjerničko iskustvo ispunjajući zahvalna srca radošću i mirom.
Hodočasnički je put sa našim župnikom Ivanom Jurićem, prepunim lijepih iznenađenja, protekao u molitvi, pjevanju i slušanju na „školskom satu“ u autobusu izlaganje o povijesno-zemljopisnim označnicama susjedne BiH, podsjećanjem na povijest i značenje Gospinih ukazanja na Podbrdu.
Prvi dan s Kraljicom mira na Brdu ukazanja, misi i klanjanju
Poslije podne u petak vozač Josip Mijatović dovezao nas je autobusom u Bijakoviće podno Brda ukazanja i započesmo program zajedničkom molitvom te hodeći s otajstvima krunice pozdraviti Kraljicu mira. Nakon osobne pobožnosti, na kamenitom svetom mjestu uz kip Kraljice mira na Brdu ukazanja u radosti smo susreli osječke prijatelje iz „Marijinih obroka“ i mnoštvo Marijinih štovatelja iz cijelog svijeta, brojne obitelji s malom djecom, bolesne i invalidne osobe, bosonoge pokornike i zaufane molitelje kojima je zajednička vjera, nada i ljubav prema Gospodinu i Majci Crkve. Ostavili smo našoj nebeskoj zagovornici prošnje i zahvale.
Po smještanju u pansion „Pervan“ brži hodočasnici pohitili su prema svetištu i crkvi Svetog Jakova na ispovijed i molitvu svete krunice. Svi smo sudjelovali u večernjem euharistijskom slavlju koje je, s pedesetak svećenika i našim župnikom, predslavio fra Miro Šego, vikar Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM i župnik u Čitluku. Održao je sjajnu propovijed o ljudskom odbijanju Božje poruke i Gospinu pozivu na molitvu zbog čega se i „vjernicima trebaju obrazi zacrvenjeti“. Poslije klanjanja Svetom Križu na vanjskom oltaru crkve Svetog Jakova u zajedništvu s više tisuća vjernika i uz poticajnu meditaciju, pošli smo u smještaj gdje nas je svojim dolaskom iznenadio 58-godišnji fra Miro, rodom iz Bijakovića koji je posvjedočio o vremenu ukazanja (24. lipnja 1981.) jer se družio s vršnjacima vidiocima (Ivan, Mirjana, Vicka, Marija), izuzev mlađih Ivanke i Jakova. Ispričao je kako je 1984. ušao u novicijat na Humcu gdje je obukao franjevački habit i za svećenika zaređen ’92., te je svjedok međugorskih plodova - čuda koje je iskusio i u vlastitom životu kao prvi fratar iz Međugorja zaređen nakon Gospina ukazanja i danas se ubraja u red „djelatnih“ svećenika, te je, primjerice, potaknuo i ostvario sa vjernicima Župe sv. Krista Kralja u Čitluku hodnju iz Čitluka u „Gospin“ grad, te organizira devetnice Kraljici Mira… Ostatak večeri protekao je u druženju, osobnoj pobožnosti i molitvenoj hodnji do čudesne brončane skulpture „Uskrslog Isusa Krista“ u blizini križnog puta južno od župne crkve. Naime, čudo ovoga kipa je što iz koljena Uskrslog Spasitelja kapaju suze - tekućina koja je po kemijskom sastavu istovjetna ljudskim suzama. Molitveni završetak večeri obećavao je radosno jutro.
Za fotografije u visokoj kvaliteti klikni ovdje
Cenacolo je teretana za život, a molitva terapija
Drugoga dana, na blagdan Kraljice svete krunice, posjetili smo bratovštinu Zajednice Cenacolo koju je u talijanskom gradiću Saluzzo 16. srpnja 1983. na blagdan Gospe od Karmela utemeljila s. Elvira Petrozzi, poznata kao Majka Elvira, koja je „zasukala rukave da može voljeti i služiti“. Trenutno postoji 71 bratovština u 20 zemalja svijeta. U Međugorju je 1991. otvorena prva bratovština izvan Italije! „Od skromnih početaka i puno nesigurnosti, uzrokovane ratnim zbivanjima ranih devedesetih uz puno mukotrpnog rada i odricanja, zahvaljujući iznad svega Providnosti danas je Polje Života prekrasno mjesto u kojem živi osamdesetak mladih iz cijelog svijeta“, kažu u Zajednici.
U međugorskom Cenacolu, rano izjutra dočekao nas je domaćin Dario. Poslije zajedničke molitve, pogledali smo dokumentarni film o Cenacolu u kojemu Majka Elvira govori kako se njeno srce okrenulo zalutaloj mladeži koja traži život da bi živjela, o ljepoti ljubavi kojom započinje obnavljati ruševinu, kako ljubavlju spašeni pomažu drugima, o providnosti i Ocu koji uvijek ide ispred nas, o tome kako se postaje riječ Evanđelja, kako molitva mijenja. Počinjući svjedočenje Dario je naglasio kako se svetost nedavno preminule Majke Elvire zrcali u slušanju Božje volje i imanju srca za Boga i drugoga. Doznali smo da međugorskom bratovštinom mjesečno prođe oko 2000 hodočasnika! „Dolaze vidjeti „priču“ koju je Bog preko s. Elvire ispričao, kazao je Dario te iskreno posvjedočio o vlastitom putu izlaska iz „tame u svjetlo“, o Božjemu putu za njega i o milosti Božjoj u životu: kako je biti „anđeo čuvar“ drugome koji ulazi u Zajednicu; što se sve proživljava ulaskom u Zajednicu; zašto je najveći problem biti veliko dijete – imati 27 godina, a emocionalno 14 godina; što znači naučiti moliti na koljenima, živjeti istinu i postati poslušan jer „kada sam postao poslušan od tog trenutka moj se život počeo mijenjati“, ali i kako „Zajednica počinje tek kada se iz nje iziđe za tri, pet godina jer Zajednica je teretana za život, za biti dovoljno jak“… „Uvijek sam za ono loše vidio krivce u drugima. Pozornost sa sebe usmjerio sam na činjenje dobra za druge. Želim vam puno sreće, snage Božje i molitve. Napišite svoje nakane koje nosimo na Podbrdo i molimo“, poručio je mladić. Svjedočenje je otkrilo što znači biti apostol suvremenog doba, ali i o sve većoj ovisnosti o internetu, mobitelima, socijalnim roditeljima i asocijalnoj djeci i važnosti da se obitelj mijenja! Upamtili smo: „Molitva je naša terapija!“ Potvrdio je to i naš župnik, duhovnik aljmaškog bratstva Zajednice Cenacolo. Ta je povlastica za župljane milosna jer „školu Božje ljubavi“ imamo na misi sa Zajednicom i u klanjanju.
Gostoljubivo nas je domaćin prošetao vrtom, oazom sklada prirode i ljudskih ruku, čiji su ures nježne ciklame, zelenilo, kameno poplčenje, mjesta za molitvu i rad. Iza ograđena prostora gdje gosti ne zalaze ili rijetko zadivljeno smo prošli kroz radionice (obrađuje se kamen i drvo), pozdravili majstore (zidar je prepoznao našeg župnika), molili u prvosagrađenoj kapelici koju su cenacolovci sami izgradili i sjajno oslikali, provirili u kapelicu Padra Pia i blagovaonicu te smo puni dojmova svjedočenja nade i opipljivih djela Providnosti pošli duhovnim stazama izvan zidina Cenacola. Upitaju li nas kako je bilo, odgovaramo: „Dođi i vidi!“
Za fotografije u visokoj kvaliteti klikni ovdje
Križevac, križni put, misa i klanjanje pred Presvetim
Skupina pokretnijih penjala se na brdo Križevac uz vodstvo teologinje, Osječanke s aljmaškom i međugorskom adresom, Sabrinom Čović, koja je predmolila križni put obogaćujući duhovni program. Kasnije je uz ručak detaljnije razložila zašto je Međugorje postalo Marijino Međugorje, o Gospi koja u porukama govori o neispovijeđenim grijesima i važnosti molitve, te kako na ovim prostorima u surovom životu pobožnom narodu nije bilo lako biti katolik. Susret je okrunjen pjesmom.
Druga skupina sa župnikom Ivanom u podne je ispred crkve počela molitvu krunice te ispred postaja u parku te nastavila s pobožnošću križnoga puta i završnom zahvalom uz kip Uskrslog. Ispred crkve susreli smo br Dalibora iz Zajednice braće Milosrdnog Isusa u Italiji, koji će uskoro imati svećeničko ređenje i međugorski je hodočasnik.
Dio hodočasnika u slobodnom vremenu popodne upoznao je fra Antu Marića iz Mostara, hercegovačkog franjevca i književnika kojemu su lani Hercegovačka franjevačka provincija i ogranak Matice hrvatske iz Gruda i Širokog Brijega posvetili zbornik radova “Čuvar, zaštitnik i anđeo knjige” u povodu njegova 70. rođendana. Fra Ante je došao u Međugorje pozdraviti osječke prijatelje.
Predvečer je održana molitva krunice, sudjelovali smo na euharistijskom slavlju i propovjednik je u evanđeoskom duhu poučio kako trebamo biti „vinograd Božji“, a taj „vinograd je obitelj, župa Crkva i kršćanska je misija, poslanje obitelji i vjernika donositi plod, i svijet učiniti vinogradom Božjim tako da nas Evanđelje inspirira da možemo živjeti Božjom milošću“. Spomenuo je i da se trenutno u svijetu vodi 80-tak ratova, ljudi ne slušaju riječ Božju. Na klanjanju pred Presvetim molilo se i za mir u svijetu, posebice u Svetoj zemlji!
S klarisama u Brestovskom
Trećega dana na povratku u Osijek posjetili smo klauzurni Samostan sv. Klare u župi Rođenja BDM u Brestovskom (kod Sarajeva) gdje nas je dočekao fra Gabrijel Tomić, duhovnik opatica u Samostanu, te časna majka Hijacinta Batinić, glavarica, sa susestrama te smo slavili nedjeljnu misu na kojoj su opatice svirale i pjevale. Nasmijana s. Hijacinta upoznala nas je sa djelom sv. Klare, o posvećenomu životu s dnevnim redom (služba čitanja, molitva, razmatranja, misa, rad, krunica, rekreacija, stroga šutnja, klanjanje) u samostanu gdje živi 12 sestara, od kojih tri novakinje te o tome što znači živjeti redovništvo u zatvorenosti (klauzuri) i od Božje providnosti (kao i Cenacolo). Formacija traje devet godina, a samostan klarisa u Brestovskom (jedini u BiH) osnovan je 1989., kamo su opatice došle iz Samostana sv. Klare u Splitu. U propovijedi je župnik podsjetio kako smo svi Božji vinograd i sestre koje žive od providnosti kao i Cenacolo te se osvrnuo na činjenicu nemanja više duhovnih zvanja kazavši: „Neka nemamo, ako nismo duhovni kvasac, jedni se gase, drugi pale. Ovakvi redovi imaju perspektivu.“ Zahvalio je sestrama zamolivši ih neka mole za mlade, za izgubljene jer „današnjica govori o lošoj budućnosti“; također neka mole za vjernost, zaključujući: „Nevjera je teška bolest, možda najteža jer razara čovjeka. Boga, ako nema, nema ni čovjeka. Čovjeka treba spasiti! Radujem se što rastete brojem i milošću. Zahvalni smo časnoj majci i nosimo vas u srcu.“
Uz domaći ručak (pita zeljanica, sirnica, ćevapi, salata), slastice i okrijepu u blagovaonici, opatice su, nakon zajedničke molitve, pjevale duhovne skladbe uz svirku. I hodočasnici su uzvratili pjevanjem. O svojem redovničkom putu i formaciji svjedočila je s. Sara (Marijana Bošnjak iz Širokog Brijega), poručivši: „Kad se Boga sluša, sve se posloži i to vama želim u vašim životnim staležima!“ Srdačni je susret završio nesebičnim darivanjem devocionalija i udjeljivanjem otisnute molitve sv. Klari. Pri ispraćaju susretljivi fra Gabrijel uveo nas je u župnu crkvu na brijegu i blagoslovom sve ispratio.
I dalje ćemo s klarisama molitveno biti povezani. Ove godine 21. studenog u Katoličkoj Crkvi bit će proslavljen 70. Svjetski dan "Pro orantibus" posvećen redovnicama koje žive i mole u klauzurnim samostanima. Dan sjećanja i molitve za klauzurne redovnice slavi se na liturgijski blagdan Prikazanja BDM u hramu, spominjući se Marijina potpunoga darivanja i posvećenja Bogu. Blažena Djevica Marija je najviši uzor predanja Bogu i stoga ideal kontemplativnog života.
Putovanje je u povratku odzvanjalo molitvom i pjevanjem. Župnik je naposljetku zahvalio za radosno duhovno i druželjubivo zajedništvo, a hodočasnici uzvratili gromoglasnim pljeskom.
Za fotografije u visokoj kvaliteti klikni ovdje
Tekst: Nevenka Špoljarić
Fotografije: N. Špoljarić i župljani
I. dan hodočašća
II. dan hodočašća
III. dan hodočašća
