Zašto si, Bože, posve zabacio,
zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje:

Sjeti se zajednice koju si davno stekao,
plemena koja namače kao svoju baštinu
i brda Siona gdje si šator svoj udario!

Korakni k ruševinama vječnim —
sve je u Svetištu opustošio neprijatelj.
Protivnici tvoji rikahu posred skupštine tvoje,
znakove svoje postaviše ko pobjedne znakove.

Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari,
sjekirom i maljem vrata mu razbijali.
Ognju predadoše Svetište tvoje,
do zemlje oskvrnuše Prebivalište tvoga imena.

Pogledaj na Savez svoj,
jer svi su zakuci zemlje puni tmina i nasilja.
Ne daj da jadnik otiđe postiđen:
neka siromah i ubog hvale ime tvoje!