ČASNE SESTRE
Kao i u svakoj župi, bile su pravi blagoslov za zajednicu. Imao sam u nekoliko župa redovnice (sv. Križa, Uršulinke, Notrdamke) koje su bile nenadomjestive u prvom redu u predavanju vjeronauka pa u pjevanju i orguljanju u crkvi, čistoći i kićenju crkve, brizi za crkveno rublje i slično. Svakako ne manje važno, u brizi za kućanstvo u župskom domu. Upravitelj župe se dogovorio za novčanu naknadu kako za službu u crkvi, tako i za brigu u župskom domu. Hranu, pranje rublja, čistoću u kući i sve one sitne i krupne obaveze u kućanstvu. Djeca su, kao i svuda, zavoljela časne sestre pa su i njihovim nastojanjem vjeroučenici dolazili u sve većem broju. Skupile su, uz djecu i djevojke, nekoliko odraslih župljana muškaraca i gospođa te su marnim vježbanjem pjevanja ubrzo stvorile onaj ugodni osjećaj za vrijeme liturgije koji vjernike uz sve drugo snažno privlači crkvi. Uz brojne dobre vjernike bilo je nekoliko obitelji koje su bile uvijek spremne pomoći i svećeniku i sestrama. Posebno treba naglasiti obitelji Zlatka i Zvonka Pancer, Stefana Koenig, Mršić, Alšić, Budin i mnoge druge. Toliku su pažnju pokazivali da su zimi, a obje zime su tijekom mojega boravka obilovale snijegom, muškarci ustajali rano ujutro i očistili stazu kroz cijelo groblje od snijega da svećenik i časne ne gaze snijeg. Svojim su poklonima u hrani sestrama i vrijednim darovima i župniku i sestrama pokazali takvu dobrotu kakav se rijetko susreće među vjernicima. Već pri dolasku u Osijek upozorili su me oni svećenici, koji su dolazili češće u Retfalu, da se radi o posebno dobrim vjernicima. Kroz to kratko vrijeme upisalo se u kartoteku, sudjelovalo u svakom pogledu oko dvije tisuće duša. Ostali su, vjerovatno, predstavljali trostruko, ako ne i četverostruko veći broj, no grad je takav. U Retfali je bilo starosjedilaca, nešto građana njemačkog i mađarskog porijekla, no skupa s novopridošlim doseljenicima iz Podravine i Đakovštine, sačinjavali su kompaktnu cjelinu.
NOVI ŽUPSKI DOM
Prvi župski dom je bio odskočna daska i u njemu su se odvijali župski poslovi kroz nekoliko mjeseci. Uvjeti života za sestre pa i za župnika su bili veoma loši u svakom pogledu, kako za nužni prostor, tako i u higijenskom stanju. Gospođa Vincijanović je nakanila seliti u grad pa je župniku, svojemu prvom podstanaru, ponudila na prodaju svoju kuću u Zvečevskoj 17. Bilo je dogovoreno da se kuća otplaćuje, a cijena je bila 1,900.000 dinara. Izvijestio sam o tome Biskupski ordinarijat koji je odmah odobrio kupovinu, a u novine smo dali oglas da se kuća u Dalmatinskoj ulici 3 prodaje. Sljedeće godine uselili smo u novu kuću koja nije bila prevelika, ali je imala dvije lijepe sobe s predsobljem te nešto dvorišnih zgrada. I to nije bilo preveliko, ali ipak veće nego u prvoj kući, a kuća je pružila kroz dvadesetak godina župnicima i sestrama kakav-takav boravak. Nije loše upamtiti kakvim je to žrtvama postignuto, bez ikakve pomoći izvan župe. Prilikom primopredaje, tadašnji župnik donjogradski i dekan preč. Stjepan Bulat je rekao prvom upravitelju župe:L „Drugi to ne bi postigao niti za deset godina.“ To nije samohvala, nego hvala u prvom redu pripada, zaista, dobrim vjernicima, ali po brojnim već navedenim okolnostima dobro je imati na pameti žrtve i patnje u prvim mjesecima postojanja župe. Dobri su župljani kroz nekoliko godina slali brojne uskrsne i božićne čestitke prvom župniku, a u Nuštar kamo je žćupnik odselio, svake je nedjelje bila grupica gostiju iz Retfale, tako da je gazdarica u šali govorila da su joj Osječani „pojeli sve piliće“. Otada je prošlo više od trideset godina, no u Retfalu nisam zalazio do u tri ili četiri navrata i to dva puta kada sam o spomendanima imao propovijed. Tako sam postupao i u drugim župama duboko uvjeren da se ne treba unatrag obazirati prema onoj svetopisamskoj o ralu i oraču.
KRATKI PREGLED IZDATAKA OD VEĆEG ZNAČAJA
Citiram kratki izvještaj s primopredaje svojeg naseljednika, koji je svakako sačuvan u župskom arhivu:
1. Ovdje je župa osnovana godine 1961., ali nije imala ni svoje crkve niti župskog doma.
2. Za crkvu je uzeta kapela na groblju, koja je sve do tada bila derutna i gotovo neupotrebljiva mrtvačnica.
3. Crkva nije imala nikakvih paramenata, a župa ni stana niti ikakav inventar.
4. Za ove dvije godine od osnivanja, vlč. gospodin upravitelj župe Željko Pavličić uspio je uz pomoć Božju, svojim nesebičnim zalaganjem, darovima vjernika i crkvenom milostinjom: mrtvačnicu obnov iti u lijepu crkvu, nabaviti uglavnom sve što je potrebno od paramenata, liturgijskog posuđa i sl., kupiti župski dom, najnužnhiji inventar za njega i sl.
5. Sve je to tražilo velike novačne izdatke i u potvrdu toga, evo samo otprilike iznos tih izdataka.
1: dogradnja kapelice, vrijednost drveta.....................450.000
2: novi oltar, vrijednost..............................................350.000
3: veliki križ s korpusom na glavnom oltaru.................100.000
4: ispovjedaonica.........................................................45.000
krstionica.....................................................................23.000
12 klupa bez naslona.....................................................72.000
harmonij.......................................................................25.000
2 kipa od keramike (Gospa Fatimska i Srce Isusovo).......180.000
tabernakul (mjedeni iznutra, pozlaćen izvana)..................200.000
6 mjedenih svijećnjaka.......................................................40.000
ciborij................................................................................35.000
kalež s umjetnim „dragim kamenom“..................................63.000
monstranca (nova moderna)...............................................53.000
paramenti i ostalo za crkvu.................................................400.000
renoviranje cvrkve (materijal, majstori).........................oko 500.000
betoniranje oko crkve, parking gromobran...........................160.000
prva kupljena kuća, poslije prodana...................................1,100.000
sadašnja kuća (župski stan) kupljena...................................1,900.000
inventar kancelarije (ormari, pisaći stol).................................117.000
porez i prijenos vlasništva kuće...............................................243.000
plaćeno sestrama kroz dvije godine...................................oko 240.000
To su samo oni veći troškovi i nisu nabrojeni oni svagdanji koji su potrebni za normalan rad jedne župe i koji, posebno u gradu, nisu tako mali. To je doslovni prijepis zapisnika o primopredaji na kojoj nisam bio prisutan pa su na temelju složenih računa navedeni najveći izdaci. Izdano je za dvije godine i dva mjeseca više od sedam milijuna dinara, a o kakvoj se svoti radi očigledno je kada se uzme u obzir vrijednost kupljene kuće.